Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford naglašava važnost nestrukturirane igre za mentalno zdravlje djece i tvrdi da djeca čiji roditelji odgađaju uključivanje u obrazovni sustav do 6. godine neće ništa propustiti, upravo suprotno!

Istraživanje Sveučilišta Stanford iz 2015. godine pokazuje da se samoregulacija i ishodi mentalnog zdravlja značajno poboljšavaju kada djeca ulaze u  predškolski sustav obrazovanja sa 6 godina u odnosu na polazak s 5 godina kako je do sada bilo uobičajeno u SAD-u.

U istraživanju su usporedili  podatke i ishode s nekoliko europskih zemalja. “Roditelji ako se pitate hoćete li pričekati godinu dana da pošaljete svoju djecu u vrtić, uzmite u obzir sljedeće: Studija sa Sveučilišta Stanford pokazuje da su danska djeca koja su odgađala vrtić do godinu dana pokazala dramatično višu razinu samokontrole.

 “Otkrili smo da je odgađanje polaska u školu na godinu dana smanjilo nepažnju i hiperaktivnost za 73% za prosječno dijete u dobi od 11 godina”, rekao je Thomas Dee, jedan od koautora istraživanja i profesor na Stanford Graduate School of Education. Dee je istraživanje proveo s Hansom Henrikom Sievertsenom iz Danskog nacionalnog centra za društvena istraživanja, koji je rekao za Quartz da je utjecaj snažan i trajao dugo.

 “Bili smo pomalo iznenađeni koliko je trajan učinak bio.” Učinak kasnijeg uključivanja u sustav obrazovanja na hiperaktivnost i nepažnju nije se s vremenom smanjio, kako su očekivali, već se povećao: zapravo, odgoda od jedne godine gotovo je eliminiralo mogućnost da će prosječno dijete u dobi od 11 godina imati rezultate izvan raspona normalnog za dob. Nepažnja i hiperaktivnost-osobine poremećaja hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD)-oslabljuju djetetovu samokontrolu, a prethodna istraživanja pokazuju da su razine samokontrole u djetinjstvu povezane s postignućima. 

U studiji na Stanfordu djeca s nižom ocjenom nepažnje i hiperaktivnosti imala su više ocjene u školi. U zemljama poput Finske i Njemačke djeca već relativno kasno polaze u školu. Čini se da djeca kasnije u životu ne prolaze gore zbog izgubljenog vremena, inače poznatog kao djetinjstvo: Finska ima dobre rezultate na međunarodnim testovima 15-godišnjaka.

I u SAD-u se događaju značajne promjene. Naime, američka djeca nekad su kretala u vrtić s pet godina, a danas, prema studiji, oko 20% američke djece vrtićke dobi ima šest godina. Iako su ove promjene posljedice pomaka datuma dobne granice za polazak u školu, dio ove promjene može se pripisati roditeljima koji zadržavaju djecu kod kuće kako bi im dali određenu prednost (starija djeca su sposobnija, a njihova sposobnost čini ih samopouzdanijima – barem je tako u teoriji.) Polazak u školu najčešće odgađaju imućniji roditelji kao i roditelji dječaka, tvrdi istraživanje.

Postavlja se pitanje, omogućuje li kasnije pohađanje škole djeci više vremena za razvoj kroz nestrukturiranu igru? 

Razvojna psihološka istraživanja naglašavaju važnost maštovite igre(igre uloga) u pomaganju dječjoj emocionalnoj i intelektualnoj samoregulaciji. “Djeca koja odgađaju polazak vrtić mogu imati produženu (i vremenski primjerenu) izloženost takvim zaigranim okruženjima”, istaknuto je u studiji. Vrijeme za zabavu, djeco.”

Iako je sustav obrazovanja u Hrvatskoj drugačiji od onih u SAD-u, Danskoj, Finskoj i Njemačkoj, iz ovog istraživanja možemo zaključiti kako su djetinjstvo i bezbrižna nestrukturirana igra, ne samo važni, nego imaju i snažne posljedice na zdrav razvoj i uspjeh u budućnosti. 

Recentna istraživanja Zašto je nestrukturirana igra izuzetno važna za djetetov razvoj?