Kako djeca doživljavaju arhitekturu i prostor oko sebe? Odgovor na ovo pitanje potražili smo u razgovoru s finskom arhitekticom Mari Jaakonaho koja predaje na Sveučilištu Aalto u Helsinkiju i u Arkki školi arhitekture za djecu i mlade osnovanoj 1993. godine.

Mari je u veljači posjetila Hrvatsku u organizaciji Društva arhitekata Zagreba i tu je održala predavanje, radionicu i okrugli stol te prezentirala rad i edukacijske metode škole Arkki.

Ova neprofitna organizacija vodi tečajeve, projekte, radionice i kampove za djecu i mlade od 4 do 19 godina u široj okolici Helsinkija. Petnaest predavača svakodnevno radi sa 6 do 12 grupa koje se sastoje od desetak polaznika koji kroz arhitekturu upoznaju vlastito okruženje i prostor oko sebe. Najmlađa djeca, predškolske dobi, u Arkki dolaze s roditeljima, a starijoj, školskoj djeci ovo je zanimljiva izvannastavna aktivnost.

Kroz igru djeca uče o urbanom planiranju i dizajnu namještaja

"Djeca uče o arhitekturi, odnosu svjetla i sjene, strukturi prostora, duhu prostora, proporcijama, urbanom planiranju, dizajnu namještaja. Izrađuju 3D modele, a rade s raznim materijalima; koriste drvo, glinu, karton, metalne žice, ali i jestive bombone, štapiće, kekse, napolitanke", ispričala nam je simpatična Finkinja.

Škola nudi programe prilagođene djeci i mladima u dobi od 4 do 19 godina, a zadaci se razlikuju za mlađu i stariju djecu. Manja djeca rade u grupama s roditeljima, a s godinama zadaci postaju sve teži i program postaje zahtjevniji, ali i sama djeca imaju sve više znanja, objašnjava Mari. "Najviše volim raditi s djecom predškolske dobi jer su najkreativnija. Najmlađi jednostavno pršte idejama", dodaje.

Osim radionica i kampova za djecu i mlade, Arkki i izvan Finske organizira i edukacijske tjedne za grupe učitelja i odgajatelja koji rade s djecom.

Mari je u veljači ove godine imala priliku raditi s djecom iz zagrebačkog naselja Trnje u sklopu projekta urbanog planiranja Akupunktura grada. Na njezinoj radionici školarci su mogli izraziti svoje mišljenje o kvartu u kojem žive, objasniti što im se ne sviđa u uređenju kvarta i izraziti svoje ideje za poboljšanje svog okruženja.

Arhitektura ne mora biti ozbiljna

Mari Jaakonaho u svom istraživanju koristi humor kao metodu razotkrivanja temeljnih koncepata društva, a ovaj pogled na arhitekturu temelji se na njezinim diplomskim radovima na Sveučilištu tehnologije i Sveučilištu umjetnosti i dizajna u Helsinkiju.

"Kroz humor sam naučila mnogo o ozbiljnoj arhitekturi. Arhitektura se učiteljima i roditeljima čini pomalo zastrašujuća, ali ona ne mora biti ozbiljna. Može se povezati i s drugim predmetima, poput povijesti, zemljopisa, matematike, biologije", kaže Mari.

"Kada djeca uče hodati, nalaze sva moguća neobična mjesta po kojima mogu hodati. Ako vide nešto što još nisu isprobali, željni su istraživanja tih novih mjesta, a na taj način uče o svijetu oko sebe i otkrivaju vlastite granice. Parkour, slobodno trčanje po gradu, preskakivanje zidova i drugih prepreka, još je jedan način na koji mladi, tinejdžeri uče o prostoru oko sebe", objašnjava Mari.

"U radu s djecom ne predstavljam posebno pravce u arhitekturi, mogu im pokazati slike i objasniti razliku između raznih pravaca u arhitekturi, ali rezultat koji dobijem od djece najčešće je postmodernistički. Nisam sigurna je li to dobro ili loše", našalila se.

Djetetu kupite fotoaparat

Ako vam je Arkki ipak malo predaleko i dok se u vašoj blizini ne otvori slična škola za djecu i mlade, vaše dijete može otkrivati prostor oko sebe i proučavati arhitekturu i u svom domu i gradu.

"Moj savjet roditeljima je da djetetu vrtićke ili školske dobi poklone digitalni fotoaparat kojim će moći fotografirati i zabilježiti zanimljiva mjesta u gradu i zanimljive materijale na koje naiđe. Roditelji mogu s djecom gledati te fotografije i tako i sami naučiti nešto novo o svom okruženju", predlaže Mari.

Ne morate kupovati skupe igračke i imati puno stvari u svom domu kako biste zabavili svoju djecu. Gdje god se nalazilo, dijete je znatiželjno i uvijek će pronaći zanimljivo mjesto ili stvar.

Vježbajte toleranciju na nered u kući

"Stavite običan prekrivač preko stola i već ste sagradili kućicu. Koristite stvari koje već imate u kući ili nabavite kartonsku kutiju i izrežite je prema želji djeteta. Dopustite djetetu da izrazi vlastitu kreativnost", savjetuje te dodaje da je nered u kući problem s kojim se moraju suočiti roditelji djece koja počinju istraživati svijet oko sebe, ali to je način na koji vježbaju vlastitu strpljivost.

"Cilj škole Arkki nije priprema djece i mladih za kasnije školovanje u području arhitekture. Poanta je kritičko promatranje i bolje razumijevanje prostora oko sebe. Što bolje razumiješ svijet i prostor oko sebe, bolje razumiješ sebe", zaključuje finska arhitektica.