Dvije male riječi koje roditelji često zaborave reći, ali ih djeca trebaju češće čuti
Roditeljstvo je iscrpljujuće. Svakodnevica je ispunjena beskonačnim zadacima, zahtjevima i kaosom. U svemu tome lako se osjećati neprimijećeno i podcijenjeno.
No postoji nešto vrlo jednostavno što može napraviti veliku razliku i za roditelje i za djecu. Dvije riječi koje roditelji često zaborave izgovoriti, a djeci su iznimno važne: molim i hvala.
U većini obitelji djecu se od malih nogu uči pristojnosti. Traži se da kažu "molim", da zahvale kada im se nešto pruži. Nije to samo pitanje lijepog ponašanja – već način da ih se nauči zahvalnosti, da osvijeste ljepotu i važnost uvažavanja onoga što im drugi daju.
Koliko često odrasli zahvaljuju djeci?
Djeca možda ne obavljaju “velike” stvari, ali svakodnevno rade male, često zahtjevne korake: prekidaju igru kako bi se obukli, surađuju u žurbi pred izlazak, trude se oko zadaće nakon dugog dana u školi. Sve su to situacije koje odraslima mogu izgledati kao nešto što se „podrazumijeva“, ali djeci su to često teški, emocionalno izazovni trenutci.
Zahvaliti djetetu na trudu, suradnji ili strpljenju ne znači preuveličavati ili razmaziti. To znači pokazati poštovanje. A upravo to im pomaže razviti samopouzdanje, empatiju i unutarnju motivaciju.
Kada dijete čuje “hvala ti” – za obuvanje cipela, za strpljivost, za pomoć, za trud oko nečega što nije željelo raditi osjeti se viđeno i priznato. Ti mali trenuci priznanja imaju veliki utjecaj.
Djeca koja osjećaju da se njihov trud primjećuje i cijeni lakše razvijaju pozitivan odnos prema obvezama, ali i prema sebi. Uče da zahvalnost ide u oba smjera i da zaslužuju isto ono poštovanje koje se od njih traži da pokažu drugima.
Zahvaljivanje djetetu ne umanjuje roditeljski autoritet, naprotiv, gradi povjerenje i međusobno poštovanje.
Na kraju, riječ “hvala” nije samo znak pristojnosti. Ona postaje svakodnevna potvrda da trud ima smisla, da je primijećen, i da se cijeni bez obzira na godine.