Dosta ti je svađe među tvojom djecom? Zašto je suparništvo zapravo dobro
Nakon radnog tjedna svaki roditelji želi provesti miran vikend kako bi se odmorio i napunio baterije za naredni tjedan. Tako je slučaj i sa mojim suprugom i sa mnom. Sve što želimo kada dođe petak je miran, opuštajući vikend doma ili u prirodi. I tako nam dođe to divno subotnje jutro i taman što sam otvorila oči i udahnula tišinu...
„Maaamaaa, reci joj da prestane!“
„Maaamaaa, neka ona meni vrati češalj, to je moj!“
Moje dvije prekrasne djevojčice više se ne ponašaju tako divno...
Obadvije su ustale prije nas, sišle su u prizemlje i nakon što su se izmazile sa macom, pronašle su način kako bi se krenule svađati. Mlađa je htjela počešljati kosu i uzela je sekin češalj. Starija je neko vrijeme strpljivo čekala da joj ga vrati, no mlađa ima tu silnu potrebu za prkosom stoga joj nije htjela vratiti češalj. Naravno, stariju kćer to je naljutilo jer joj je dosta više da se njene stvari stalno diraju i uzimaju.
Tko god da je krivac, činjenica je da jutro nije počelo u miru. Nažalost, niti ostatak dana, vikenda, ne bude baš u miru. Dvije seke pronađu uvijek sitnicu, problem, stvar koja sve pretvori u opaku svađu. Vrisku. Plač. Tužakanje.
No, u svom tom nemiru ima jedna lijepa vijest. Vijest koju svaki roditelj, umoran od govorenja svojoj djeci da se lijepo igraju zajedno, već dugo želi čuti: suparništvo među braćom i sestrama potiče kognitivni i emocionalni razvoj, razvija zrelost i poboljšava socijalne vještine.
Nakon što se situacija smiri, razgovarati, ali ne miješati se i ne zauzimati strane
Danas nam istraživanje pokazuje da što su braća i sestre više u ratu i što se više svađaju, to više uče složene lekcije o komunikaciji i međusobnom odnosu. Petogodišnji istraživački projekt o braći i sestrama,Centra za obiteljska istraživanja Sveučilišta u Cambridgeu, otkrio je da što se djeca više uznemiruju, to više uče o reguliranju svojih emocija i kako mogu utjecati na tuđe osjećaje.
Ne želim reći da je dobro da se braća i sestre međusobno mrze ili stalno provode vrijeme u svađanju, suprug i ja volimo mir u kući i njegujemo zdrave i mirne odnose. Najviše volimo vidjeti da se naše djevojčice slažu i igraju skupa. U trenucima kada svađe postanu burne uvijek smo blizu i pratimo situaciju kako bismo mogli prekinuti svađu ako ona postane pregruba ili možda opasna za koju od njih.
No, dobro je znati, možda i utješno, da se ne trebamo miješati previše. Znajući da kroz međusobne konflikte naša djeca uče vrijedne socijalne vještine i razvijaju emocionalnu inteligenciju, možemo ostati mirni i ne miješati se previše u njihove svađe.
Ono što trebamo činiti, nakon što se situacija smiri, je razgovarati s djecom i poslušati svakoga od njih, ne miješajući se niti zauzimajući nečiju stranu. Nakon što se svi smire tek tada će moći staviti sa strane svoje emocije, verbalizirati problem i opisati situaciju u kojoj su se našli. Ovo je proces kada djeca mogu učiti, smireni i spremni za razgovor. Tada je dobro objasniti im pravila do kojih ti je stalo, naučiti ih da za problem uvijek postoji rješenje i da se u svemu može postići dogovor.
Bilo u trenutku svađe ili mira, braća i sestre mogu biti jedni drugima najbolji učitelji. Od lekcija o slušanju i empatiji do vještina pregovaranja i rješavanja sukoba djeca se međusobno podučavaju onome što je najvažnije u životu - snazi bezuvjetne ljubavi.