Imaginarni prijatelji ili igračke s kojima djeca "razgovaraju" faza su koja se javlja obično između treće i četvrte godine. U toj dobi djetetu se razvija mašta, mijenja se način igre, a granica između stvarnosti i mašte još nije čvrsto određena. Zamišljeni prijatelj normalan je i kreativan način koji može pomoći djetetu da se nosi s osjećajima ili situacijama kojima nije doraslo.

"Kad se pojavi imaginarni prijatelj, često je riječ o nekim promjenama u životu djeteta, poput prilagodbe na vrtić, dolaska nove bebe, rastavi roditelja ili pak osjećaja usamljenosti. Izmišljeni prijatelj ispunjava određenu potrebu djeteta, ono što mu u tom trenutku treba. Dijete na taj način može kontrolirati igru, ima moć, pomaže mu u razvijanju socijalnih vještina, nošenju s različitim emocijama i shvaćanju tuđih stavova", objasnila je Ana Mužar, psihologinja iz dječjeg vrtića Mali istraživač.

Likovi iz crtića djeci su uzori, odgojitelji i prijatelji

Izmišljeni prijatelj obično je istog spola

Imaginaran prijatelj može dobiti osobine koje se djetetu ne sviđaju ili preuzeti krivnju. Primjerice, dijete napravi nešto što se roditelju ne sviđa i optuži imaginarnog prijatelja, on je krivnju prebacio na njega i dalje održao o sebi sliku “dobrog djeteta”. To je način na koji se dijete nosi s tim osjećajem.  Prema nekim istraživanjima, čak 65 posto djece imalo je imaginarnog prijatelja. U mlađoj predškolskoj dobi to su najčešće medvjedići i lutke, a poslije su to “prava” djeca. Gotovo u pravilu izmišljeni prijatelj je istog spola kao i dijete. 

Izmišljeni prijatelji otkrivaju dječje interese i strahove

"Djevojčice češće od dječaka imaju zamišljeno društvo, a ono najčešće nestaje do školske dobi. Ako se imaginaran prijatelj jako dugo zadrži kod djeteta, primijetite li da se samo na taj način igra i izbjegava komunikaciju s drugom djecom, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom i vidjeti da li je nešto drugo posrijedi", savjetuje Ana Mužar.