Djevojčica burno reagira na zabrane - kako reagirati?
Imam djevojčicu od 13,5 mjeseci. U zadnje vrijeme je počela burno reagirati ako nešto nije po njenom. Na primjer, želi stajati na trosjedu i vući zavjesu i kad joj zabranim i objasnim da to ne smije, počne jako plakati, bacati se po podu... Ne mogu reći ponaša li se tako i s drugima jer provodi najviše vremena sa mnom. Zanima me kako pravilno reagirati u tim situacijama gdje me iskušava da dobije ono što želi.
'Disciplina bez drame': Zašto i kako je koristiti u odgoju djece?
Situacija koju opisujete klasičan je primjer neslaganja želja djeteta i odraslih. No važno je odmah napomenuti da se tu ne radi o dječjem prkosu, isprobavanju ili iskušavanju odraslih. Jednostavno, želje i ponašanje djeteta razlikuju se od Vaših želja i slike o tome kako bi se dijete trebalo ponašati u određenim okolnostima. I eto situacije koja vrlo lako može dovesti do neugodnih emocija s obje strane.
Kako bi mogli primjereno reagirati u takvoj situaciji važno je najprije prepoznati koja se potreba krije u podlozi djetetovog ponašanja (jer ono nam to nije sposobno izreći riječima).
Dijete u dobi od godinu dana je vrlo aktivno. Radoznalo je, postaje sve samostalnije i ima izraženu potrebu za istraživanjem i kretanjem. Ono želi sve isprobati, sve vidjeti, toliko toga otkriti i učiniti. Tako mu vrlo zanimljivo može biti i povlačenje zavjesa, a kako se pokušava popeti na sve što može, trosjed izgleda kao idealno mjesto.
Gledajući situaciju, kroz ovu perspektivu, možemo u njoj uočiti potrebu djeteta za istraživanjem, kretanjem i samostalnošću. A potrebe djeteta važno je zadovoljiti. Naravno, načini mogu biti različiti.
Nakon što prepoznate potrebe djeteta, razmislite o sebi i mogućnostima koje vam stoje na raspolaganju. Je li Vam djetetovo ponašanje u tom trenutku u potpunosti neprihvatljivo? Možda smatrate da je penjanje djeteta na krevet uz nadzor odrasle osobe u redu, ali ne želite da vuče zavjese. Ili možda osvijestite da se bojite da dijete ne padne, te da vam ni penjanje na trosjed nije prihvatljivo. A možda jednostavno želite da bude po Vašem.
Ako je ponašanje djeteta za Vas neprihvatljivo recite mu to. Ali, svakako mu pokažite i da Vi razumijete njega i njegove potrebe. Recite na primjer: "Vidim da ti se sviđa penjati se na trosjed i povlačiti zavjese. No, ja ne želim da to radiš. Pusti zavjesu i siđi dolje." Ponudite mu tada neku alternativu, na primjer: "Dođi, idemo plesati ovdje u sobi" ili "Dođi, pripremila sam jednu 'zavjesu' samo za tebe (pokažite djetetu komad tkanine koju ste pripremili)! Idemo zajedno vidjeti što se sve može s njom učiniti!"
Dijete će možda prihvatiti Vaš odgovor i situacija će ostati mirna. No, možda se dijete neće složiti s Vama. Biti će frustrirano, nezadovoljno, ljuto. I mi odrasli smo često frustrirani kada nam ne ide onako kako smo planirali ili nam se nešto ispriječi na putu ostvarenja naših želja. No većina nas odraslih, ipak zna kontrolirati svoje emocije i pokazati ih na socijalno prihvatljiv način – izraziti ih verbalno. Međutim, dijete to još nije u mogućnosti učiniti.
12 načina kako dijete naučiti lekciju bez kažnjavanja
Ono još nije sposobno kontrolirati svoje emocije niti izraziti ljutnju riječima. Stoga kada je frustrirano ono može plakati, vikati, bacati se, udarati druge ili sebe. Ono jednostavno iskazuje silinu osjećaja koje ima, a koje još ne može kontrolirati.
Tada se nemojte ljutiti na dijete, kritizirati ga, vikati, govoriti da je zločesto i slično. Pokažite mu da ga razumijete i da ste s njim i u toj situaciji. Potvrdite mu njegovo iskustvo, prihvaćajući ga i dajući mu vremena da ga proživi i da se smiri: "Vidim da si jako ljuta, sada, kada sam ti rekla da ne želim/zabranila da diraš zavjesu. Biti ću tu pored tebe." Dijete će vjerojatno ubrzo potražiti Vašu utjehu i zagrljaj.
Očekivati da će dijete bespogovorno prihvatiti našu zabranu i da će nas odmah poslušati nije realno, niti je nužno (iako bi nam sigurno bilo ugodnije i jednostavnije!). Kada se nešto ispriječi na putu naših želja, postajemo frustrirani i to je tako. Ali svijest o ovoj činjenici, možda nam ipak pomogne da lakše prođemo kroz tu situaciju i riješimo je na obostrano zadovoljstvo.
Dakle, u situacijama kada dijete želi nešto što nije u skladu s Vašim željama i stavovima, u redu je da mu pokažete što je Vama prihvatljivo, a što nije. Ne morate mu dozvoliti da radi ono što smatrate neprihvatljivim. No, za zdravi razvoj djeteta važno je da mu osigurate okolinu u kojoj ono može, na siguran način, zadovoljiti svoje potrebe za istraživanjem, aktivnošću, samostalnošću, ako ne kroz aktivnost koju je ono odabralo, onda kroz neku drugu, primjereniju njemu, Vama i okolini u kojoj se nalazite. Organizirajte svoj prostor i aktivnosti tako da ne morate djetetu neprestano govoriti "ne". Tako će i ono lakše prihvatiti vaše neodobravanje i Vaše granice. Birajte "bitke" koje ćete voditi i čuvajte svoj odnos međusobne ljubavi i poštovanja.