Logopedinja: Djecu ne treba rano učiti čitati i pisati, ove vještine puno su važnije
Nauči čitati trčeći. Pomalo smiješno zvuči, no dozvolite da vam dokažem da se zaista, i trčanjem uči čitati. Kako? Krenimo od početka…
Razvoj predvještina za čitanje i pisanje uvelike ovisi o motoričkoj razvijenosti i spretnosti djeteta, kao i o količini fizičke aktivnosti. Današnji način života doveo je do toga da današnja djeca sjede više nego ikad.
Bebe provode sate u autosjedalicama umjesto da puzaju ili se igraju na podu. Majke dok rade kućanske poslove ne ostavljaju djecu na podu već ih stavljaju u hranilice ili u „vrtiće“ za igru.
Kako djeca odrastaju, raspored im postaje sve zbijeniji te praktički nemaju slobodnog vremena između vrtića i brojnih aktivnosti kojima se bave, a koji sve češće prestaju biti sportskog tipa. Mnogo vremena provodi se pred televizijskim ekranima, ili igrajući se na tabletima. Roditeljima je dragocjena svaka minuta te „nemaju vremena“ uključiti djecu u svoje zadaće. Djeca se ne penju, jer je to opasno. Ne skaču, da ne smetaju susjedima. Ne kopaju po zemlji ili pijesku da se ne zaprljaju. Zakinuti su za osjetilna iskustva te se sve ono što im je bilo uskraćeno javlja u obliku nespremnosti za usvajanje školskih vještina kad za to dođe vrijeme.
Vaše dijete u vrtiću zna slova i brojke? Postoje puno važnije vještine!
Prerano učenje djece čitanju može biti loša stvar za dijete i budućeg đaka
Djecu ne treba pripremati za školu učeći ih slova, čitati ili pisati, no svakako se kroz igru treba poticati razvoj predvještina za čitanje i pisanje. Istraživanja pokazuju da se prerano poučavanje djece čitanju može pokazati kao loša stvar za dijete i budućeg đaka. Istraživanja gdje su sudjelovala djeca koja su u dobi od pet godina poučavana čitanju uspoređivana su s djecom koja su čitanje počela učiti u školi, pokazala su da (pre)rana poduka može imati negativne posljedice u vidu poteškoća s lošijim razumijevanjem teksta i manje pozitivnim stavovima prema čitanju.
Opismenjivanje nije lako. To zahtijeva da djeca dekodiraju zvukove u glasove i riječi, podrazumijeva dosjećanje tih riječi, ispravnu sliku tih riječi u pisanom i izgovorenom obliku te razumijevanje njihovog značenja. Djeca koja samostalno inzistiraju na učenju čitanja za razliku od one djeca koja su „natjerana“ učiti čitanje, imaju tendenciju da se oslanjaju na ispravne procese mozga i pravilnim redoslijedom usvajaju tehniku čitanja jer im je to područje mozga brže sazrelo.
Kako prepoznati kad je dijete spremno učiti slova?
Dakle, neka su djeca spremna u dobi od četiri ili pet godina učiti čitanje i pisanje, neki nisu još niti par godina kasnije. Ova spremnost uključuje složene neurološke procese i kinestetsku svijest. To uključuje osjećaj propriocepcije koji se razvio kroz senzorske receptore u mišićima, zglobovima i tetivama: oblik sazrijevanja koji je neophodan za fizičku svijest o sebi (to je važno i kod govora tijekom formiranja i moduliranja glasova kao i kod npr. pažljivog držanja predmeta).
Neka djeca spremna su ranije, neka kasnije
Takva spremnost nije stvorena računalima ili računalnim programima. To je rezultat sazrijevanja mozga, kao i bogatog iskustva koje se stječe tjelesnim kretanjem i osjetom. Takva iskustva stječu se dok se djeca igraju i „rade“. Oni uključuju ekspanzivne pokrete kao što su penjanje, skakanje, kopanje, plivanje, vožnja bicikla, trčanje. Oni također uključuju fine pokrete prstiju kao što su rezanje povrća, crtanje i bojanje, igra kockama za slaganje, igre rime i pljeskanja, rezanje škarama te igranje u pijesku.
Ovakve aktivnosti potiču mozak djeteta da razvije nove živčane putove. One također stvaraju stvaraju „banku izravnog iskustva“ koja pomaže djetetu vizualizirati apstraktne koncepte. Odrasli mogu iz dobre namjere misliti da je kišno poslijepodne idealna prilika za dugu vožnju automobilom na edukativnu izložbu. Malo dijete će vjerojatno razviti više vrijednosti (i zabaviti se) skačući po lokvama i kopajući u blatu, nakon čega slijedi pjenušava kupka u kadi.
Skačite po lokvama s djecom, bit će pametnija
Postoje i mnogi drugi čimbenici koji pridonose spremnosti za usvajanje čitanja i pisanja. Možda je i najvažniji - skladan obiteljski život u kojem igra, čitanje i razgovor čine ugodan dio svakog dana. No ne smijemo zaboraviti da naši najmlađi žele sudjelovati i u svrsishodnim poslovima poput kuhanja, popravljanja onoga što je slomljeno, slaganja čistog rublja, sadnje vrta i sl.
Oni zaista trebaju slobodno vrijeme bez unaprijed isplaniranih organiziranih aktivnosti, specijaliziranih igračaka, televizije ili video igara. Njihov se razvoj pokreće pokretom i kretanjem. Takva jednostavna i neizostavna tjelesna iskustva pripremaju djecu za čaroliju koja se pronađe kad shvate da se pojmovi, s vremenom i sazrijevanjem, pretvaraju u riječi, riječi u rečenice koje postaju priče, a oni čitatelji.