Znaš ono kad izgovoriš neku rečenicu i učini ti se kao da si čuo/čula svoju mamu ili tatu, pa staneš kao da te netko ošinuo? Zapravo imaš osjećaj kao da te riječi nisu izašle iz tvojih usta, jer nije baš da stvarno misliš to što je izgovoreno, nego jednostavno – sav stres, ljutnja, umor i sve ostalo što se nakupi učini da iz tvojih usta izađu riječi koje zapravo uopće ne želiš izgovoriti.

Ili pak nisi ni svjestan/svjesna da je to što izgovaraš loše, zato što su takve rečenice izgovarali i tvoji roditelji. No, to što mi nismo svjesni tog da je to loše, jer smo isto slušali i mi, to ne znači da to ne utječe na djecu. Neke rečenice itekako utječu na psihu djece.

Evo koje bi rečenice trebalo u potpunosti izbjegavati kako ne bismo štetili djeci.

"Ne vjerujem ti."

Put do dobrog odnosa s djetetom je na prvom mjestu povjerenje. To je ujedno i najbolji put do dobre komunikacije s djecom, pa čak i do sigurnosti djeteta kasnije u životu. Dobra komunikacija olakšat će ti da zaštitiš dijete od problema koji se možda pojave. Ako djetetu kažeš da laže ili da mu ne vjeruješ, tako možeš ozbiljno narušiti svoj odnos s njim. Dijete bi moglo izgubiti povjerenje u tebe, povući se i naučiti biti tajnovito.

Tako ćete doći do toga da kad djetetu bude trebao savjet ili utjeha neće doći tebi i pitati za pomoć, a to ne želiš.

“Otići su i nikad se više neću vratiti.”

Prijetnje bilo koje vrste nisu ni u kom slučaju prijateljski oblik komunikacije i ništa ne rješavaju. Ako se dijete svađa s tobom ili previše živo pokazuje emocije, to je već znak da je pod stresom. Rečenice poput: "Upast ćeš u ozbiljne nevolje" ili "Otići ću i više me nećeš vidjeti", samo povećavaju njihovu napetost i čine da se dijete osjeća nesigurno kod kuće.

Ako svađa potraje dulje nego što ste očekivali i više nemate dovoljno snage reći bilo što konstruktivno, umjesto prijetnji, bolje je pozvati sve da se smire i kasnije nastaviti razgovor.

"Nikad se nećeš promijeniti."

Kako god okrenuli, svaki će stručnjak preporučiti izbjegavanje riječi "uvijek" ili "nikad". Zbog takvih se riječi djeca osjećaju beznadno. Optužbe poput “Ti uvijek sve radiš krivo” ili “Ti se nikad nećeš promijeniti” stavljaju dijete u položaj iz kojeg će se teško izaći, misleći da nema smisla pokušavati bolje.

Realno, znamo da takve fraze izgovaraš s ciljem da potakneš dijete na pozitivne promjene. No, može se dogoditi i suprotno i dovesti do ustrajnosti nepoželjnog ponašanja, što niti jedan roditelj ne želi.

“Zato što sam ja tako rekao/la.”

Ako ovo nikad nije izašlo iz tvojih usta, skidamo ti kapu. Ako si roditelj već neko vrijeme, sigurni smo da ti se ova rečenica omakla barem nekad. No, teško da se ova rečenica može u bilo kojem obliku smatrati konstruktivnom. Zbog nje se djeca osjećaju kao da njihovi osjećaji nisu važni, a s druge strane, ne dopušta im da nauče kontekst i razumiju situaciju, što je vrlo važno. Na primjer, djeca žele u park, a ti moraš skuhati ručak. Ako ne objasniš situaciju i samo kažeš 'ne', izgledat ćeš kao zla osoba koja ne želi da se zabavljaju.

Objasni situaciju i zašto je odgovor 'ne', pa će djeca barem pokušati shvatiti da to nije samo tvoj hir, čak i ako se uzrujaju.

“Trebao bi to već i sam znati.”

Ovo je gotovo jednako kao da svoje dijete nazoveš – glupim. A to nije u redu, zar ne? Svi znamo da je to krajnje sramotna, pa i ponižavajuća riječ. Kad čuju ovakvu rečenicu od odrasle i iskusne osobe koju beskrajno vole i cijene, to je uistinu bolno. Dijete bi moglo ove riječi shvatiti preozbiljno što može dovesti do mnogih nesigurnosti u budućnosti.

"Jesi li siguran da to možeš?"

Neki roditelji skloni su ponašati se prekomjerno zaštitnički, pa u ovakvim situacijama traže pojašnjenje, izražavaju sumnju ili inzistiraju na tome da djetetu pruže pomoć. Nekad ih čak i odvraćaju od nekih poteza ili koraka, vjerujući da ih štite od opasnosti i razočaranja. Međutim, djeca to doživljavaju na negativan način, odnosno kao nepovjerenje u njihove sposobnosti i talente. U konačnici, to može dovesti do nesigurnosti i straha od preuzimanja odgovornosti za bilo što važno.

"Ako pojedeš svoju juhu, možeš dobiti i desert."

Ono što ovu frazu čini opasnom je to što dijete vjeruje da ono što prethodi desertu nije tako ukusno kao desert. Tako nije isključeno da će se dijete osjećati manje zadovoljno obrokom koji je prisiljeno pojesti, čak i ako zapravo nema problema s tim jelom. Desert ne bi trebala biti nagrada.

Umjesto toga, treba ostati neutralan i dati djetetu mogućnost izbora, na primjer: "Možeš pojesti desert kad završiš s obrokom ili nešto kasnije."

"Što nije u redu s tobom?!"

Ako odrasla osoba kojoj dijete vjeruje kaže da s njim nešto nije u redu, dijete će to povjerovati i još se dugo toga sjećati. No, glavna opasnost ove fraze je ta što je prilično široka. Što znači da će si dijete naknadno postaviti to pitanje, ali neće moći pronaći odgovor. Mogli bi to protumačiti na svoj način, pa zaključiti: "Ja sam loša osoba."

"Mrzim svoj posao."

Svatko ima loš dan na poslu. Ako se to dogodi, često dolazimo kući i žalimo se, primjerice, partneru kako mrzimo svoj posao. Može se činiti da u ovom scenariju nema ništa loše. No, djeca sve upijaju kao spužve. Zapravo, studije su otkrile da naši stavovi o životu imaju veliki utjecaj na određivanje uspjeha naše djece.

Stoga kad se žalite na posao pred djecom, to ih može natjerati da povjeruju da je posao užasna aktivnost koja uništava život. Na kraju će ili odrastati u uvjerenju da je odrasla dob noćna mora ili zbog svojih strahova uopće neće moći izabrati zanimanje.