U svoju djecu želimo usaditi brojne osobine, svatko prema nekom svom osjećaju, nekom svom nahođenju, sukladno nekim svojim stavovima. Ipak, ljubaznost je, sigurni smo (ili se ipak samo nadamo?) visoko na popisu svima. Ljubaznost je ono što nas čini čovjekom s velikim Č, ono čega nam sve više nedostaje u svijetu – suosjećanje, empatija, velikodušnost...

Moraju naučiti ljubaznost Misliš da se djeca rađaju dobra, pa ih tek kasnije 'iskvarimo'? Krivo, kaže istraživanje!

Ima još takvih karakteristika, ali ljubaznost je možda najočitiji primjer nečeg što možemo usaditi djeci, nečeg što moraju od nas naučiti. Istina, imaju to neki u sebi – ili barem neki oblik toga, ali veliku većinu nauče upravo od svoje najuže obitelji, odnosno prvenstveno roditelja. I zato je važno njegovati sve ono što im prenosi informacije o tome kako biti ljubazan odmalena.

Iako ih najprije moramo naučiti što je zapravo ljubaznost, još je važnije pokazati im kako se ona pokazuje, kako se očituje, što znači drugima. Evo kako to možemo činiti od najranije dobi i što je važno za "usađivanje" te važne osobine djeci.

Budi primjer ljubaznosti uvijek i svugdje

Ovo je uvjerljivo najvažnija stvar, jer djeca s nama provode najviše vremena u najvažnijim godinama svog života. Ne možemo im nametnuti ljubaznost, ali im možemo pokazati kako se ona pokazuje. Srećom, djeca nas žele oponašati. Djeca prate kako se odnosimo prema drugim ljudima – od onih suptilnih interakcija na koje ni ne obraćamo pažnju, pa do onih vidljivijih kao što je pomaganje susjedu, na primjer.

Naravno, važno je i kako se ponašamo prema svojoj djeci. Ljubaznost znači isto i pružiti svojoj djeci dovoljno ljubavi, pohvale, smijeha i pažnje. No važno je i da smo ljubazni prema sebi.

Potakni ljubazne navike

Pomogni djetetu da shvati pojam ljubaznosti i kroz konkretne radnje: neka dijeli s drugima, potakni da uključi nekog prijatelja u igru, utješi prijateljicu, da se zalaže za nekog tko to ne može sam, da sluša druge i pomaže kolegama iz razreda, da ustupi mjesto starijoj osobi u autobusu. Govori o tome i potiči takve radnje. Važnije je prikazati ljubaznost kao nešto pozitivno, nego koriti dijete kad napravi pogrešku u tom pogledu.

Potakni razmišljanje

Djetetu nije lako do određene dobi staviti se u tuđi položaj. Moramo ih naučiti razmišljati na način "Kako bi se ti osjećao/la na tom mjestu?" To nije lako naučiti, ali igra uloga je sjajan način za to. Na primjer: "Tvoja lutka je pala i udarila se! Što misliš, što bismo sad trebali učiniti, što bi joj pomoglo?" Kako dijete odrasta, to postaju sve složeniji scenariji. Može to biti rečenica poput "Pitam se kako bi to bilo spavati vani kad nemaš svoj dom" ili "Ako je prijatelj zaboravio užinu, možda bi mu ti mogao/la pomoći nekako da ne bude gladan".

Shvati da ljubaznost nije uvijek laka

Moramo podsjetiti sebe i djecu da je ljubaznost ponekad teška. Ona nam nije prirodno urođena i neće nam uvijek biti prva pomisao, ali to ne znači da nemamo tu osobinu. Nije lako biti ljubazan prema nekom tko na prvu to baš ne zaslužuje. Nekad to može biti zastrašujuće (na primjer, stati na stranu nekog prema kome se ne postupa dobro), nekad može biti nelagodno (suosjećati s nekim tko je vrlo tužan), nekad može biti zbunjujuće (ako je osoba malo drukčija od nas). No ono što možemo napraviti je naučiti svoju djecu da zapamte kako se drugi ljudi mogu osjećati. Što se djeca više naviknu ponašati ljubazno, to će to postati prirodnije.

Skreni pažnju na rezultate ljubaznosti

Pomogni djetetu da vidi kako je to biti ljubazan i što se promijeni kad smo ljubazni, kako drugi reagiraju. Skreni pažnju na to kako se druga osoba osjećala kad tvoje dijete napravi nešto ljubazno: 'Vidiš kako je teta bila sretna kad smo joj dali mjesto da sjedne i lijepo ti je zahvalila, usrećili smo je i pomogli joj."

Znam, negdje mjesta ima… Moja djeca pričaju sa susjedima i pomažu bakicama na cesti. Za mene je to jedna velika pobjeda