U genima buduće mame leže odgovori na pitanje zašto je gubitak trudnoće tako česta pojava
Gubitak trudnoće, neuspjela trudnoća, gubitak bebe... Zovimo to kako god, ali osjećaj je uvijek isti – loš. Postoji bezbroj situacija i osjećaji imaju varijacije od osobe do osobe, ali gotovo da možemo sa sigurnošću reći da ne postoji osoba koja ne osjeti nimalo tuge kad se dogodi taj bolan proces. Uvijek se nameće pitanje – zašto i jesmo li mogli nešto napraviti da bude drukčije...
Znanstvenici koji su proučavali genetske podatke gotovo 140 000 IVF embrija, otkrili su u dosad neviđene detalje zašto manje od polovice začeća preživi skroz do rođenja. Istraživanje je otkrilo dosad najsnažnije dokaze o tome kako uobičajene genetske razlike čine neke pojedince ranjivijima na gubitak trudnoće.
Naime, na Sveučilištu Johns Hopkins dokazali su da postoji snažna povezanost između specifičnih varijacija u majčinoj DNK i rizika od pobačaja, a rad je objavljen u časopisu Nature.
"Ovi uvidi produbljuju naše razumijevanje najranijih faza ljudskog razvoja i otvaraju vrata budućem napretku u reproduktivnoj genetici i skrbi za plodnost", rekao je glavni autor studije Rajiv McCoy.
Gubitak trudnoće kod ljudi je uobičajen, s tim da oko 15% prepoznatih trudnoća rezultira pobačajem, a mnogo više začeća se izgubi u ranoj fazi, a da osoba to niti ne zna. Znanstvenici već dugo znaju da je glavni razlog višak ili nedostajući kromosom. Sindrom Down, koji uzrokuje dodatni kromosom, na primjer, jedna je od rijetkih kromosomskih abnormalnosti ove vrste koju plod može preživjeti.
Većina kromosomskih pogrešaka nastaje u jajnoj stanici i njihova se učestalost povećava s većom dobi majke. Nije lako dokučiti kako čimbenici koji nisu dob, poput genetskih razlika, mogu unaprijed odrediti osobu da uopće proizvodi jajne stanice s abnormalnim brojem kromosoma. Da bi se to otkrilo, potrebna je analiza genetskih podataka velikog broja embrija prije gubitka trudnoće, kao i njihovih bioloških roditelja.
"Ova je osobina usko povezana s preživljavanjem i reproduktivnim uspjehom, pa će evolucija dopustiti da samo genetske razlike s malim učincima budu uobičajene u populaciji", rekao je McCoy.
Tijekom istraživanja, proučavali su podatke tvrtke koja testira održivost in vitro oplođenih embrija putem parne analize DNK njihovih roditelja. Tako su došli do zaključka da postoji povezanost između DNK majke i njezinog rizika od stvaranja embrija koji neće preživjeti.
Unatoč ovim rezultatima i činjenici da su znanstvenici identificirali gene povezane s ovim uzrokom gubitka trudnoće, ipak je teško predvidjeti rizik kod pojedine osobe, rekao je McCoy. Ipak, ovi će rezultati ujedno biti dobar put za budući razvoj lijekova.