Suprug i ja već više od godine dana radimo na bebi, ali na žalost bezuspješno. Prošle godine sam na pregledu rekla ginekologu da duže vremena radimo na prinovi, na što je on samo za supruga tražio spermiogram i pregled urologa, a meni uzeo briseve i rekao da se s nalazima urologa ponovno javim. Kod nas se na pregled urologa jako dugo čeka pa taj pregled još nismo obavili. Ne razumijem zašto nije i mene odmah poslao na daljnje pretrage, ovo ide brzinom puža i kornjače zajedno. Najveći problem je što strašno k srcu uzimam trudnoće poznanica. Nije to neka zavist, više tuga. I onda se osjećam jako loše psihički, kao da sam najgora osoba na svijetu. Još bi to kako tako i progurala, ali nemam podršku od strane nikoga pa ni supruga. Stvarno više ne znam kako da si pomognem.

Razumjela sam vašu zabrinutost i osjećaj krivnje s kojim se nosite osjećajući tugu zbog trudnoće drugih. Osjećaj i tuge i ljutnje i zavisti koju možete osjećati je potpuno prirodan i nije za osudu. Neke žene, kada osjete spremnost za majčinstvo, postavljaju taj cilj u fokus (što nije neobično) i tada se susreću s nestrpljivošću, vrijeme im obično 'sporije' prolazi kao i što im se može činiti da su sve žene u okolini trudne. Naravno, riječ je o subjektivnom dojmu jer primjećujemo ono sto nam je u fokusu. 

Primite taj osjećaj tuge kao informaciju koja vam potvrđuje da je vaša želja za majčinstvom čvrsta i jasna, bez da krenete i smjeru krivnje. Također, u redu je i ako poštujete svoju nestrpljivost i poduzimate radnje koje ce cijeli proces ubrzati. Ponekad samo promjena liječnika može donijeti pozitivni pomak u vidu pronalaska nekoga tko nas bolje razumije i podržava.

Fertile Body Method Nesvjesni strahovi i traume u pozadini neplodnosti