Svaki oblik onkološkog liječenja, bila to operacija, kemoterapija ili zračenje, može različito utjecati na mogućnost trudnoće, odnosno plodnost u muškaraca i žena. S obzirom na uspješne programe probira i nove protokole liječenja, sve je veće preživljenje u osoba oboljelih od malignih bolesti. Upravo zato sve se više pozornosti posvećuje poboljšanju svih oblika kvalitete života, naročito očuvanju reproduktivnih sposobnosti. Danas postoji dio medicine koji se bavi onkofertilitetom i onkobiologijom, a usmjeren je upravo na objedinjenje onkologije i humane reprodukcije s ciljem očuvanja plodnosti u onkoloških pacijenata kako bi nakon izlječenja, mogli imati biološko potomstvo. 

Svaki je slučaj individualan

Učestalost neplodnosti nakon liječenja raka varira, a ovisi o mnogim čimbenicima. Učinci kemoterapije i terapije zračenjem ovise o vrsti lijeka, veličini i lokalizaciji radijacijskog polja, dozi, načinu primjene, dobi, spolu, kao i plodnosti bolesnika prije liječenja, piše na portalu Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju. 

Tako kod žena, kao posljedica liječenja, često dolazi do gubitka normalnih menstruacijskih ciklusa i do takozvane prijevremene menopauze čiji su simptomi puno teži i ozbiljniji nego što su u prirodnoj menopauzi. No, s obzirom na to da nekim pacijentima nisu nužne agresivna kemoterapija i radioterapija, postoji šansa da se uspostavi ili održi normalna plodnost. Kod žena se očekuje uspostava normalnog menstruacijskog ciklusa unutar šest do dvanaest mjeseci od završetka liječenja. Ako se to dogodi i ako nije značajno smanjen broj jajnih stanica, postoji šansa za trudnoću prirodnim putem, kao i izvantjelesnom oplodnjom. Isto je i s muškarcima kod kojih se nakon otprilike godinu dana, ovisno o protokolu liječenja, može očekivati poboljšanje nalaza sjemena, saznajemo od prof. dr. sc. Marine Šprem Goldštajn iz klinike za ženske bolesti i porode. 

Kada je sigurno krenuti u trudnoću?

Iako se cijeli onkofertilitetni program temelji na personaliziranom pristupu, u većini slučajeva mora se pričekati dok onkolog ne odluči da je sigurno krenuti s trudnoćom. Dr. Mirjana Pavlović iz Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice poručuje kako se začeće ne preporučuje u prve dvije do tri godine nakon završetka onkološkog liječenja jer je upravo u tom periodu najveći rizik od povrata bolesti. Međutim, u žena koje primaju endokrinu (hormonsku) terapiju zbog ranog raka dojke, a žele ostati trudne, moguće je privremeno prekinuti s terapijom, objašnjava dr. Pavlović te dodaje kako se obično preporučuje prekid od dvije godine unutar kojega bi trebalo iznijeti trudnoću, roditi i dojiti. Nakon toga, ovisno o biologiji primarnog tumora dojke i rizika povrata bolesti, može se raspraviti nastavak endokrine terapije, poručuje doktorica. 

Što slijedi kada ste spremni za trudnoću?

U slučaju kada vam vaši liječnici nakon završetka liječenja daju zeleno svjetlo za trudnoću, imate dvije opcije. Prva je začeće prirodnim putem, a ako to nije moguće, ide se na drugu opciju, a to je izvantjelesna oplodnja. U tom slučaju uzimaju se prethodno zamrznuti embriji koji se postavljaju u maternicu, a ako su zamrznute samo jajne stanice, tada se one najprije oplode spermijima ženina partnera ili donora, te se razviju u zametke koji se potom postavljaju u maternicu. 

Nažalost, vrlo je malo trudnoća i rođene djece u žena koje su preboljele rak jer izvantjelesna oplodnja korištenjem krioprezerviranih embrija rezultira s oko 30% uspješnih trudnoća, dok je uspješnost korištenjem krioprezerviranih jajnih stanica oko 20%, saznajemo od dr. Pavlović. Usto, u žena koje prebole rak dojke, a ostvare trudnoću, dojenje može biti izazovno. Kod takozvanih poštednih operacija raka dojke i zračenja liječena dojka obično proizvodi malo ili nimalo mlijeka, ali druga zdrava dojka može stvarati mlijeko normalno, objašnjava dr. Šprem Goldštajn. U takvom slučaju nutritivne potrebe djeteta mogu se potpuno zadovoljiti samo jednom dojkom.

Postoji li rizik za djetetovo zdravlje?

U slučaju da nakon liječenja zanesete prirodnim putem ili postupkom potpomognute oplodnje, rizika za djetetovo zdravlje nema jer se u trudnoću ulazi tek kada ste potpuno izliječeni. Usto, u postupke očuvanja plodnosti ulazi se prije početka onkološkog liječenja, tako da su spremljene spolne stanice ili embriji u potpunosti sačuvani od izloženosti njegovu štetnom utjecaju, ističe dr. Pavlović. To znači da su rizici jednaki kao u žena koje nisu bile izložene onkološkoj terapiji, tako da razloga za zabrinutost nema. 

Međutim, uspijete li zatrudnjeti nakon liječenja, morate paziti na sebe. Dr. Pavlović navodi kako se svim ženama koje su preboljele rak savjetuje zdrav stil života koji uključuje:

• nepušenje,
• održavanje idealne tjelesne mase,
• prehranu baziranu na mediteranskoj kuhinji s manjim unosom masti i
• redovitu fizičku aktivnost (barem 150 minuta tjedno).

Što ako niste sačuvali spolne stanice prije liječenja?

Dužnost je svakog liječnika uputiti vas u mogućnosti očuvanja plodnosti koje postoje i informirati se o vašim željama u vezi s tim. Ako to ne učini, tada se vi raspitajte kod svog onkologa i ginekologa koje su vam mogućnosti na raspolaganju jer one ovise i o vašoj dobi, vrsti bolesti i planiranom liječenju. Važno je što ranije razgovarati s liječnicima o ovoj temi kako bi se što prije mogao započeti postupak očuvanja plodnosti te kako bi se izbjeglo odgađanje potrebnog onkološkog liječenja. 

U slučaju da ste liječenje završili, ali prije toga niste informirani o mogućnostima očuvanja plodnosti, nažalost, šanse za trudnoću i biološko potomstvo su male, osim ako liječenje nije bilo naročito agresivno pa uspijete zatrudnjeti prirodnim putem. Zato je iznimno važno informirati se o centru za onkofertilitet i mogućnostima koje postoje kako vam kvaliteta života u tom vidu ne bi bila narušena.