Najnovije veliko istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Ben Gurion u Izraelu dodatno potvrđuje tu povezanost, upozoravajući da neliječena ili nedovoljno kontrolirana disfunkcija štitnjače tijekom trudnoće može povećati rizik od poremećaja iz autističnog spektra kod djeteta.

istraživanje Hormoni štitnjače mogu utjecati na težinu porođaja, a evo i kako točno

Riječ je o nalazima koji se uklapaju u sve širi korpus istraživanja a koja ne ukazuju samo na potencijalni rizik, nego i na činjenicu da se na njega može utjecati. Upravo u tome leži i njihova najveća vrijednost – jer upućuju na mogućnost prevencije kroz pravodobno prepoznavanje i liječenje.

Hormoni štitnjače ključni za razvoj mozga fetusa

Štitnjača proizvodi hormone koji imaju ključnu ulogu u razvoju mozga fetusa, osobito u ranim fazama trudnoće kada se fetus u potpunosti oslanja na majčinu hormonsku ravnotežu. Svako odstupanje u toj osjetljivoj ravnoteži može utjecati na razvoj živčanog sustava, a time i na kasnije kognitivne i bihevioralne ishode.

U izraelskom istraživanju analizirano je više od 51.000 trudnoća, pri čemu je kod 4409 žena zabilježena disfunkcija štitnjače prije trudnoće, tijekom nje ili u oba razdoblja. Rezultati su pokazali da sama dijagnoza poremećaja nije presudna, nego način na koji je bolest kontrolirana.

Kod žena kod kojih je disfunkcija štitnjače bila dobro regulirana terapijom nije zabilježeno značajno povećanje rizika od autizma kod djece. Slično tome, ni kod žena kod kojih se poremećaj pojavio tek tijekom trudnoće nije uočen izražen porast rizika. Najveći rizik zabilježen je kod onih kod kojih je poremećaj bio prisutan i prije trudnoće i tijekom sva tri tromjesečja. U toj skupini rizik je bio više nego dvostruko veći, dok je kod dugotrajne i neliječene hipotireoze bio i do tri puta veći.

”Ovi rezultati pokazuju koliko je važno redovito praćenje i pravovremeno prilagođavanje terapije tijekom trudnoće“, istaknuo je autor studije Idan Menashe.

Nizak tiroksin u ranoj trudnoći povezan s većim rizikom

Ovi nalazi nadovezuju se na ranija istraživanja koja su već upozoravala na sličnu povezanost. Jedno od najcitiranijih provedeno je u okviru nizozemske Generation R studije, u kojoj su istraživači pratili više od pet tisuća trudnica i njihove djece, s posebnim naglaskom na razine hormona tiroksina u ranoj trudnoći.

Rezultati su pokazali da su trudnice s izrazito niskim vrijednostima slobodnog tiroksina imale gotovo četiri puta veći rizik da će njihovo dijete kasnije pokazivati simptome iz autističnog spektra. Nakon prilagodbe za različite čimbenike, znanstvenici su izračunali da je rizik bio povećan gotovo četiri puta, što predstavlja jedan od najsnažnijih pokazatelja povezanosti između hormona štitnjače i neurološkog razvoja.

”Našli smo čvrstu povezanost između teškog smanjenja razine tiroksina u ranoj trudnoći i simptoma autizma u djeteta“, istaknuli su istraživači iz Houston Methodist Neurological Institute.

Neurolog dr. Gustavo Román godinama upozorava na ovu povezanost, ističući kako se autizam ne može promatrati isključivo kroz genetsku prizmu.

”Sve je očitije da je autizam u većini slučajeva povezan s čimbenicima okoliša, a ne samo s genetskim faktorima. To nam daje nadu da je prevencija moguća“, rekao je Román.

Mogući mehanizmi i širi utjecaj na trudnoću

Stručnjaci ističu kako su hormoni štitnjače ključni za procese poput migracije neurona u mozgu fetusa. Ako su ti procesi poremećeni u kritičnom razdoblju razvoja, mogu nastati trajne promjene u strukturi i funkciji mozga. U ranijim istraživanjima manjak hormona štitnjače povezan je i s nizom drugih nepovoljnih ishoda, uključujući usporeni psihomotorni razvoj, intelektualne teškoće i neurološke poremećaje.

Istodobno, hipotireoza kod majke povezuje se i s komplikacijama u trudnoći, poput prijevremenog poroda, abrupcije posteljice i poslijeporođajnog krvarenja, što dodatno može utjecati na razvoj djeteta.

Zbog svega toga, sve više stručnjaka smatra da bi probir funkcije štitnjače trebao postati standardni dio pripreme za trudnoću, uz kontinuirano praćenje tijekom svih tromjesečja.

GLP-1 terapije i trudnoća: između koristi i nepoznatih rizika

U fokusu znanstvenika od nedavno su i istraživanja koja dodatno otvaraju pitanje korištenja lijekova iz skupine GLP-1 agonista. Riječ je o terapijama koje se koriste za liječenje šećerne bolesti tipa 2, ali i za regulaciju tjelesne težine, a posljednjih godina bilježe snažan porast primjene, osobito među ženama reproduktivne dobi. Upravo zbog toga pitanje njihove sigurnosti u kontekstu trudnoće postaje sve relevantnije.

Istraživači iz Bostona analizirali su 1792 trudnoće kod žena s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću koje su prije začeća koristile GLP-1 lijekove .

Prema postojećim smjernicama, takvu terapiju potrebno je prekinuti prije trudnoće zbog nedostatka dovoljno pouzdanih podataka o sigurnosti za fetus. Međutim, nova analiza ukazuje na to da takva odluka nije uvijek jednostavna i da može imati neželjene posljedice.

Naime, žene koje su naglo prekinule terapiju češće su tijekom trudnoće imale nepovoljne ishode. Zabilježen je veći rizik od prekomjernog povećanja tjelesne težine, ali i metaboličkih komplikacija poput gestacijskog dijabetesa i povišenog krvnog tlaka. Istodobno je povećan i rizik od prijevremenog poroda, što dodatno komplicira kliničku sliku.

Ovi nalazi otvaraju pitanje ravnoteže između potencijalnih rizika nastavka terapije i posljedica njezina naglog prekida. Stručnjaci upozoravaju kako pretilost sama po sebi predstavlja značajan rizični čimbenik u trudnoći, što znači da odluka o terapiji mora biti individualna i pažljivo vođena.

Dodatni sloj kompleksnosti donosi i činjenica da se GLP-1 lijekovi sve češće koriste i u postporođajnom razdoblju, osobito u svrhu regulacije tjelesne težine nakon trudnoće. Taj trend bilježi snažan rast posljednjih godina, što upućuje na potrebu za jasnijim smjernicama i dugoročnim praćenjem učinaka.

Istraživači naglašavaju da bi buduće studije trebale preciznije definirati optimalan pristup – kako bi se istodobno smanjili metabolički rizici kod majke i osigurala sigurnost djeteta.

U tom smislu, kao i kod poremećaja štitnjače, ključnu ulogu ima individualizirana medicinska procjena i pravodobno planiranje trudnoće, uz suradnju između pacijentice i liječnika.

uredna trudnoća Trudnice, provjerite štitnjaču: Rizični čimbenici koji mogu ugroziti trudnoću