TikTok opet 'na tapeti': Zbog Superman izazova i kod nas sve više ozlijeđene djece; djevojčica u BiH slomila obje ruke
Dvoje djece stanu jedno nasuprot drugom i prime se tako da rukama tvore križ između sebe. A onda treće dijete skoči na te ruke potrbuške. Nešto kao „stage diving“, kad se na koncertima netko baci među publiku, a oni ga prihvate i – šalju dalje. Ili nešto kao da glumi Supermana, ruke ispružene naprijed dok naskakuje na iskrižane ruke svojih prijatelja. S malom razlikom: u ovom slučaju postoji šansa da ti „prijatelji“ odluče da ne žele prihvatiti tu osobu u skoku, pa, „iz fore“, puste ruke i onaj Superman koji je skakao poljubi tlo.
Radi se, naravno, o TikTok izazovu. Kažemo „naravno“ jer takvi opasni trendovi u današnje vrijeme najčešće dolaze upravo s te platforme. A da su opasni, potvrđuju i ozljede o kojima se ovih dana pojavljuju vijesti na sve strane. Iako roditelji nerado izlaze s tim informacijama, a i sama djeca često ne priznaju odakle im ozljede, pa se ne znaju točni podatci o onima ozlijeđenima ovim izazovom, prema nekim izvorima u hrvatskim osnovnim školama uistinu ima ozlijeđene djece zbog ovog.
Potresi mozga, slomljene ruke...
Prije nekoliko dana Dalmacija Danas je donijela priču mame jednog 12-godišnjaka koji je upravo zbog iskušavanja ovog izazova proveo dan u bolnici. Nakon što je umjesto na ruke, sletio na pod, natukao je leđa i trticu, a budući da je i povraćao, te da ga je boljela glava, sumnjalo se i na potres mozga. Mama ovog dječaka ispričala je da je dok su oni čekali na pregled, u istu bolnicu stigao dječak iz okolice Splita koji je slomio obje ruke zbog istog izazova.
Isto se dogodilo, navodno, i na koprivničkom području, gdje je također jedan učenik slomio obje ruke, dok je jedna djevojčica dobila teški potres mozga, prenosi Epodravina. A to nisu niti sve ozljede, jer među osnovnoškolcima ih, ispričao je jedan tata za taj izvor, ima još.
Ovaj je izazov trenutno popularan u cijeloj regiji, pa je tako policija u Bosni i Hercegovini u srijedu potvrdila slučaj teškog ozljeđivanja jedne učenice osnovne škole tijekom sudjelovanja u ovom izazovu. Policija u Banjoj Luci dobila je prijavu kako je učenica petog razreda osnovne škole u tom gradu polomila obje ruke pri padu kada su je drugi učenici bacali u zrak. Tamošnje „Nezavisne novine“ objavile su, pak, kako je ovo zapravo već osmi takav slučaj ozljeđivanja djece zabilježen u školama.
Mogućnosti ozljeđivanja tijekom prakticiranja ovog izazova su – brojne. Biraj za što se želiš „zakačiti“, ali samo pomisli na koje sve načine dijete može pasti. Ako ono dvoje djece puste ruke i „Superman“ padne na pod, to je neočekivan pad nespremnog djeteta u horizontali ravno na pod. Ako ga i dočekaju na ruke, na nespretnim ili nedovoljno snažnim dječjim rukama to može značiti ponovno pad na razne načine. Ako ga, pak, i dočekaju na čvrsto prekrižene ruke, dijete može „preletjeti“ preko ruku i odletjeti ravno naglavce na pod.
Suvišno je uopće nabrajati moguće ozljede koje mogu proizaći iz ovog izazova. No, činjenica je da je ovo opasno raditi, a da okolina – osim upozoravanja na opasnost ovoga – ne može puno napraviti po pitanju sprječavanja tog izazova među osnovnoškolcima. Ne postoji zakon koji to zabranjuje na bilo koji način, naravno, a još veći je problem zapravo izloženost učenika ovim informacijama.
Kako postupiti i što reći?
Da, mnogi će reći kako je ovo također način na koji djeca mogu vidjeti ideju za ovaj blesavi izazov, ali ujedno će vidjeti i upozorenje. Jer, na kraju krajeva, vidjet će na nekoj od društvenih mreža na kojima provode vrijeme iako ne bi trebali. Podsjetimo da je TikTok zabranjen za mlađe od 13 godina, ali to se rijetko poštuje, jer ne postoji mehanizam zabrane ni provjere.
Također, mnogi su se u komentarima na članke koji su prenosili vijesti o ovom osvrnuli na činjenicu da su oni u mladosti radili „i gore stvari, pa što sad, čemu takva panika“. Moguće, ali to su bili izolirani slučajevi, s jedne strane. Nije se tako lako dolazilo do ideja kao danas uz pomoć, na primjer, TikToka. S druge strane, znači li to da je sve u redu, ako se to radilo i prije, baš kao i sad, pa ne trebamo ništa učiniti po tom pitanju i pustiti klince da se lome?
Tu su još neke važne razlike između onog nekad i sad – koje nikad, nikad ne treba uspoređivati. Svi će se složiti da su djeca danas nedovoljno fizički aktivna, pa nije teško zaključiti da su daleko nespretniji nego djeca prije 30, 40 godina, a time i skloniji ozljedama. Dakle, isti izazov bi prije 30 godina uzrokovao, sigurni smo, manje ozljeda. Osim tog, djeca to često rade na školskim hodnicima, ispred škole, a znamo da danas daleko lakše „padaju“ tužbe nego prije tih istih 30 godina. To nikom ne čini dobro, sigurni smo. Uostalom, argument „kako smo mi nekad, pa vidi nas sad“ nikad nije učinkovit, primjeren, odgovarajući niti na mjestu.
Pa što onda napraviti? Pokazati djetetu što se može dogoditi ili jednostavno sve ignorirati? Ne, ignoriranje nije rješenje, bez obzira na to što te muči da time daješ informaciju o nečem što možda neće doznati. U svakom slučaju treba razgovarati s djetetom i objasniti mu koje se opasnosti kriju u tom izazovu. To je maksimum koji možeš napraviti, a onda je sve u djetetovim rukama. Samo se nadamo ne i doslovno.