Zbog televizije i mobitela kasni jezično-govorni razvoj kod djece
Djeca koja imaju pristup pametnim telefonima i tabletima ili kompjuterskim igricama u svojim sobama spavaju skoro pola sata manje od svojih vršnjaka koji nemaju nikakvu tehnologiju u sobi gdje spavaju, pokazalo je istraživanje kalifornijskog sveučilišta objavljeno u časopisu Pediatrics. Da neograničen pristup elektronskim uređajima u dječjim sobama i prekomjerna upotreba istih nije najbolja opcija za dijete te kvari prijeko potreban san, smatra i dječji psiholog dr. Nenad Jakušić, voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih u Klaićevoj bolnici.
Čudni snovi, umor i kronična neispavanost
"Smetnje spavanja su proporcionalne s vremenom provedenim prije spavanja na gadgetu, napetošću sadržaja koji se prima preko gadgeta, a obrnuto proporcionalna sa dobi, tj. što su mlađa djeca to im više smeta. Osim toga ako su djeca emocionalno nezrelija ili na neki način psihički nestabilna, to će im više smetati pri spavanju. Često čujemo od djece da nakon takvih večernjih elektronskih igri imaju čudne snove, sanjaju kao da su dio te igre, kao da su u njoj zarobljena, a ako ujutro nemaju dovoljno vremena da produžuju spavanje, bude se umornija, nervoznija nego djeca koja ne pretjeruju s elektronikom", pojašnjava dr. Jakušić dodajući da je za zdravo spavanje potreban zdrav život tijekom dana, a to uključuje kretanje čitavog tijela, korištenje svih osjetila, stvarne kontakte sa drugim bićima, korištenje logike, mašte, emocija, a ne samo prstiju, očiju i par vijuga mozga.
14 sati na mjesec manje spavaju djeca izložena gadgetima tijekom večeri 1100 sati na godinu djeca u Hrvastkoj provedu pred televizorom
Ono što se pak, nastavlja dr. Jakušić, masovno viđa po srednjim školama je kronična neispavanost adolescenata, jer ih je puno njih budno poslije ponoći zbog elektronike, a ujutro moraju u školu.
Hiperaktivna djeca nisu 'mirnija' pred ekranom
Prekomjerno zurenje u ekrane mobitela, kompjutera i tableta te učestalo igranje igrica nekoj djeci smeta više, a nekoj manje, kaže dr. Jakušić. Djeca koja imaju dobro razvijene funkcije pažnje imat će manje smetnji od hiperaktivne djece kojima pažnja stalno oscilira.
"Neobično je da baš hiperaktivci boravak pred elektronikom doživljavaju kao način smirivanja. Njihovi roditelji isto tvrde da su im jedino tada hiperaktivna djeca mirna. Međutim to je samozavaravanje. Nakon prividnog mira na elektronici njihova pažnja bude još dodatno narušena, nemir i nervoza pojačani, a školska efikasnost smanjena. To se prvenstveno odnosi na tzv. adrenalinske igre pune pucnjave, jurnjave, sukoba… koje su većini djece najdraže. U takvim igrama oni su stalno pod stresom i pod visokim dozama hormona stresa, te organizam očekuje veliku fizičku aktivnost, ali ju ne dobiva jer se igre igraju očima i prstima. Ostala pravila vrijede kao i kod spavanja: što su djeca mlađa i nezrelija to više štete od nekontrolirane elektronike", pojašnjava dr. Jakušić.
Psihička ovisnost o računalnim igricama
Osim na psihu provođenje vremena pred elektronikom znatno skraćuje vrijeme djece u fizičkoj aktivnosti, sportu i direktnom druženju, pa djeca postaju tromija i nespretnija, sklonija su debljanju i međusobno se otuđuju. Premda igrice i filmovi imaju oznaku za minimalnu preporučljivu dob za gledanje (npr. 15+, 18+ itd.) malo tko ih se drži. Također, kaže dr. Jakušić, sve se češće susrećemo sa fenomenom ovisnosti o računalnim igricama, to je tzv. psihička ovisnost koja kad se prekida izaziva nervozu, izljeve gnjeva, nemogućnost koncentracije, pamćenja, logičkog razmišljanja, depresiju. Ovisnost o elektronskim igricama naročito potiču igre koje se igraju timski preko interneta.
Zbog televizije kasni jezično-govorni razvoj
Što se tiče prekomjernog gledanja televizije danas postoje brojni TV programi koji emitiraju samo crtane filmove i mala djeca znaju satima sjediti pred TV-om. Pri tome, dodaje dr. Jakušić, znaju biti "mirna i dobra“ roditeljima, pa to roditelji koriste da imaju slobodu za svoje poslove. Sve češće, naglašava dr. Jakšić, dolaze djeca s anamnezom da ih je odgajala televizija i crtići, pa su prve riječi i rečenice toj djeci na engleskom ili im jednostavno kasni jezično-govorni razvoj zbog nedostatka žive komunikacije s roditeljima i drugom djecom.
Na pitanje koliko je zapravo vremena preporučljivo provesti ispred TV-a ili u igranju kompjuterskih/tablet/mobitel igrica dr. Jakušić odgovara manje od dva sata. "Procjena je do dva sata dnevno, bolje i manje od dva sata. Naše iskustvo je da su djeca prosječno znatno više od dva sata dnevno za TV-om i igricama, ali se roditelji prave da to ne znaju ili tvrde da to nije tako. Tu se naravno upliću priče oko korištenja elektronike u svrhu škole, ali uglavnom se radi samo o opravdanju da bi se 'visilo' na igricama, Facebooku, YouTubeu, Instagramu, Tumblru i sličnim mjestima", zaključio je dr. Jakušić.
Mjesečno jedan do dva nova slučaja ovisnosti
Djeca ne dolaze primarno zbog ovisnosti od elektronskih igrica već zato što im pada školski uspjeh, pa onda uz to shvatimo da su neka djeca razvila ovisnost. U psihijatrijskoj ambulanti dr. Jakušić bude oko 1 do 2 nova slučaja mjesečno koje bismo mogli nazvati psihičkom ovisnošću. Radilo se o žestokim otporima prema ograničenjima korištenja elektronskih igara, provođenju većine slobodnog vremena u elektronskim igrama, padu školskog uspjeha zbog toga, promjena fizioloških funkcija, te izraženih psihičkih negativnih reakcija kod uskrate elektronike (agresija, nervoza, nemir, dekoncentracija, depresija).
Kod ženske adolescentne populacije znatno je manje prisutna ovisnost o elektronskim igricama, ali je naglašena ovisnost o smartphoneu bez kojeg se nigdje ne ide, po čitav dan se provjerava elektronska pošta, stalno se boravi na nekoj od poznatih društvenih mreža i servisa. Oduzimanje smartphonea doživljava se kao strašna kazna, zatvor zbog elektronske socijalne izolacije što isto rezultira nervozom i depresijom, te smišljanjem načina kako da se opet bude on line. Opisanih slučajeva bude isto otprilike 1 do 2 nova mjesečno.