Roditeljske greške su zapravo jako dobra i korisna lekcija, a evo i zašto

Freepik
Djeca ne dolaze s priručnikom ili uputama kako ih odgajati. Možeš li uopće zamisliti kako bi izgledao takav priručnik?! Posebno zato što jednostavno ne postoje dva ista djeteta, čak ni u istoj obitelji. Evo zašto je zapravo nekad poučno griješiti pred djecom.
Vidi originalni članak

Budući da nismo čarobnjaci i nismo najveći svjetski stručnjaci na roditeljskom području i ne možemo predvidjeti budućnost, ne znamo u svakom trenutku kako reagirati i što napraviti kao roditelj, ali i općenito u životu, u raznim situacijama. Ponekad moramo jednostavno prihvatiti nepoznato, odoljeti znatiželji i biti kreativni u rješavanju neke dosad nepoznate situacije.

Zapravo, kroz svoja iskustva, a to su kako uspjesi, tako i pogreške i neuspjesi, učimo kako biti roditelji. Neke ćemo stvari shvatiti i napraviti pogrešno, neke druge ćemo shvatiti i napraviti ispravno, ali ono što je važno u ovom svemu jest da u svakom ovom slučaju učimo. Osim toga, uistinu je važno prihvatiti obje varijante, i kad smo u pravu i kad griješimo. I upravo kroz to iskustvo pogrešnog i ispravnog možemo doći do dobrog roditeljstva.

Nije ni nama lako Moje dijete nikad ne želi priznati svoje pogreške! Kako da ga naučim?

Roditeljstvo je jedan od najizazovnijih poslova, ali može biti i ispunjavajući i zadovoljavajući. To je težak posao, bez sumnje, ali nama kao roditeljima nagrada je kad vidimo kako naša djeca napreduju i razvijaju otpornost.

Kad uče na našim pogreškama, djeca mogu s vremenom naučiti kako ta otpornost zapravo izgleda, te kakav je osjećaj. Ako ne pogriješimo ili ne priznamo pogreške, kako možemo djecu naučiti što napraviti kada pogriješe? Kako će u tom slučaju djeca naučiti biti emocionalno otporna?

Zapravo, greške su ključne za učinkovito i dobro roditeljstvo. Evo zašto.

Savršenstvo je nedostižno.

Kao roditelji, često pred sebe stavljamo pretežak zadatak i stalno smo pod pritiskom - da budemo savršeni. No, važno je na vrijeme shvatiti da je savršenstvo nedostižno. Trebali bismo zapamtiti da roditeljstvo nije test na kojem prolazimo ili padamo. Savršeno roditeljstvo ne postoji i sasvim je u redu pogriješiti na tom putu. Svako dijete i njegove potrebe su različite, što svako roditeljsko putovanje čini jedinstvenim. Ključno je našu djecu naučiti da nije stvar u savršenstvu, već o putu na kojem učimo.

Djeca uče na greškama svojih roditelja.

Djeca moraju naučiti i shvatiti da svi griješimo. Kada roditelji priznaju i preuzmu odgovornost za svoje pogreške, daju važan primjer svojoj djeci. Tako im pomažu da nauče vrijedne lekcije o odgovornosti, preuzimanju odgovornosti za svoje postupke i konačno razvijanju otpornosti.

Pogreške nude prilike za rast.

Pogreške su prilika za rast i bitno je iz njih učiti. Kada roditelji pogriješe, to im omogućuje da razgovaraju sa svojom djecom o tome što su mogli učiniti drugačije. Ne radi se o samim greškama; radi se o tome kako na njih reagiramo i što poduzimamo na tom putu da bismo rasli kao osoba.

Postoji također i veza između empatije i pogrešaka. Naime, kad mi kao roditelji pogriješimo, to nam pomaže da suosjećamo sa svojom djecom. Kada pogriješimo, prva stvar koja se javlja je emocija ili frustracije ili tuge što se nešto moglo učiniti drugačije. Ključno je pomoći djeci da razumiju te emocije koje se javljaju kada pogriješimo. Osim toga, važno je naučiti da je za rješavanje emocija nakon pogreške ključna empatija, te činjenica da se roditelj i dijete povezuju kroz nelagodno iskustvo i prolaze kroz njega zajedno s razumijevanjem jedni za druge.

Kako 'pogreške' pretvoriti u poučne trenutke.

Postoji jasan 'proces' podučavanja koji možemo upotrijebiti kada pogriješimo kako bismo pomogli svojoj djeci učiti iz njih. Taj proces izgleda ovako nekako:

  • Utvrdi da se dogodila 'pogreška' ili pogrešna prosudba.
  • Pokušaj razumjeti zašto je došlo do 'pogreške'.
  • Priznaj da se moglo učiniti nešto drugačije.
  • Pokušaj se povezati s emocijama oko pogreške i na kraju odluči biti ljubazan prema sebi.
  • Obavezno se ispričaj – i sebi i drugima ako je pogreška utjecala na drugu osobu. Oprostiti i ispričati se ključno je za emocionalni rast djece, otpornost i učenje o tome što je društveno prikladno.
  • Objasni svojoj djeci zašto je to shvaćeno kao pogreška i svakako koristi riječ 'pogreška' – na primjer, "Mama je pogriješila, učinimo ovo umjesto toga."
  • Neka djeca vide tvoju ranjivost, jer će tako i sami naučiti biti ranjivi.
  • Naposljetku, moramo naučiti da je pogreška bila dar koji će nam omogućiti dublju povezanost sa sobom, svojom djecom i svojim iskustvom.

Ne misliš tako, ali… Znaš li da je zapravo opasno govoriti djetetu da – može baš sve? Evo i zašto

Posjeti missMAMA