Rajović o sceni u školi koja ga je šokirala: “Učiteljica je samo dala savjet, a završila s opomenom”
Roditelji danas žele zaštititi svoju djecu od svega od padova, neuspjeha, pa čak i od kritike. No prema riječima dr. Ranka Rajovića, specijalista interne medicine i autora poznatog NTC sustava za poticanje razvoja djece, upravo takav pristup može dugoročno štetiti dječjem razvoju.
Rajović, koji na Pedagoškom fakultetu u Kopru vodi Katedru za neuroznanost u odgoju i obrazovanju, u jednom je podcastu ispričao primjer iz škole koji ga je posebno zabrinuo.
Naime, učiteljica je jednoj učenici dobronamjerno sugerirala kako bi mogla malo doraditi svoj esej. Reakcija koja je uslijedila potpuno ju je šokirala.
“Učenica je pročitala solidan esej, a učiteljica joj je predložila da doda još dvije rečenice kako bi zaokružila cjelinu. Učenica ju je samo pogledala, pobacala stvari sa stola, izjurila iz razreda, zalupila vratima i otišla ravnatelju”, ispričao je Rajović.
Ubrzo su u školu stigli i roditelji, a situacija je prerasla u pravu uzbunu. Na kraju je, pomalo nevjerojatno učiteljica dobila opomenu.
Objašnjeno joj je da takve sugestije ubuduće ne bi trebala davati pred cijelim razredom kako ne bi nanijela “emocionalnu štetu” učenici. Preporuka uprave škole bila je da primjedbe iznosi nasamo, nakon sata, kako se dijete ne bi uvrijedilo.
Glavni problem: ekrani i manjak kretanja
Prema Rajoviću, ovakve situacije nisu slučajne. On smatra da su mnogi problemi u ponašanju djece povezani s načinom života koji danas vode.
Kao glavne krivce ističe ekrane i nedostatak kretanja. Mobiteli su, kaže, posebno problematični jer su stalno vrlo blizu očiju i ne potiču akomodaciju oka, koja je važna za razvoj koncentracije i čitanja. Zato smatra da djeca ne bi trebala imati vlastiti mobitel prije 12. godine. Ako ga i koriste, to bi trebalo biti povremeno, na roditeljskom uređaju, uz jasno ograničenje vremena otprilike pola sata dnevno i uz logičke igre.
“Svaki sat proveden pred ekranom oduzet je od kretanja, koje je hrana za mozak i ključno za razvoj dubokih moždanih struktura”, naglašava Rajović.
Roditeljima pritom poručuje da za poticanje kretanja nisu nužni veliki parkovi ili posebni sadržaji. Jednostavne igre mogu se osmisliti i u stanu primjerice hodanje po zamišljenoj liniji na podu uz male zadatke poput čučnjeva ili okreta.
Pretjerana zaštita može imati posljedice
Rajović upozorava i na još jedan problem koji se sve češće pojavljuje u odgoju, pretjeranu zaštitu djece.
Dosadu opisuje kao vrstu stresa koji su djeca nekada rješavala tako da su sama smišljala igre. Danas im odrasli često odmah ponude ekran ili neku brzu zabavu, pa djeca ne nauče kako se nositi s frustracijom. Zbog toga im kasnije u životu svaki neuspjeh može biti mnogo teži nego što bi trebao biti.
“Najveći dar koji roditelji mogu dati djeci je njihovo vrijeme, zajednička igra i odlazak u prirodu, a ne još više igračaka”, poručuje Rajović.
Kao primjer navodi i pretjerano zaštitničke roditelje koji djeci ne dopuštaju padove ili fizički rizik. Takva djeca, kaže, često ne razviju ni osnovne zaštitne reflekse.
Zašto su neka djeca danas nemotivirana
Prema Rajoviću, današnja djeca često djeluju nemotivirano jer je njihov mozak naviknut na brze digitalne nagrade.
U digitalnom svijetu sve je brzo i stalno se nešto događa novi video, nova poruka, nova igra. U usporedbi s tim, stvarni život može djelovati spor i nezanimljiv. Ako dijete ne pronađe osjećaj uspjeha u školi ili sportu, može ga početi tražiti na drugim, ponekad i rizičnim mjestima.
Odgoj prilagođen dobi djeteta
Rajović ističe i da je vršnjačko nasilje danas često teže nego prije jer se snimke brzo šire društvenim mrežama, pa osjećaj srama traje mnogo dulje. Dugotrajna izloženost nasilnim sadržajima, dodaje, može smanjiti empatiju kod djece.
Rješenje vidi u učenju pravih vrijednosti empatije, timskog rada i jasnih granica koje roditelji postavljaju.
Ističe i da se pristup odgoju treba mijenjati ovisno o dobi djeteta.
U prve tri godine najvažniji su bliskost, emocije i slobodno kretanje. Od četvrte do šeste godine dijete kroz igru uči simbole i povezivanje. Između sedme i desete godine školsko gradivo dobro je pretvarati u igre koje potiču koncentraciju i razmišljanje.
U razdoblju od deset do dvanaest godina naglasak bi trebao biti na suradnji, sportu i otvorenom razgovoru o štetnosti društvenih mreža, koje bi, prema Rajovićevu mišljenju, djeca trebala izbjegavati barem do 12. godine.