Psiholozi razbijaju mit: Kako LGBT roditelji utječu na djecu?

Thinkstock
'Djeca LGB roditelja seksualnu orijentaciju svojih roditelja vide kao jednu od karakteristika svoje obitelji, ali ne i kao nešto što ih jako zabrinjava', objašnjava psihologija Antonija Maričić
Vidi originalni članak

Mnoga je vjerovanja o LGBT roditeljima i njihovoj djeci moguće empirijski provjeriti. Krajem 1970-ih javljaju se prva istraživanja ove teme, a krajem 1990-ih ona prerastaju u zamjetan istraživački opus i zajedno s povećanjem prava LGBT osoba raste i broj istraživanja (Maričić i sur., 2016). Kako se osjećaju djeca u LGBT obiteljima i što pokazuju istraživanja objasnila je psihologinja Antonija Maričić iz Zagrebačkog psihološkog društva

Kako s djecom razgovarati o homoseksualnosti?

Rezultati postojećih istraživanja vrlo su jasni i ne podržavaju ranije navedeni mit o LGBT roditeljima i njihovoj djeci.

Naprotiv, rezultati pokazuju:

  • Visoku razinu sličnosti u različitim aspektima mentalnog zdravlja između djece koju su odgajale majke lezbijke, gej očevi, biseksualni i heteroseksualni roditelji (Anderssen, Amlie i Ytterøy, 2002; Bos, Van Balen i Van den Boom, 2005; 2007; Golombok i Badger, 2010; Wainright, Russell i Patterson, 2004)
  • Povećan rizik od negativnih učinaka homofobne stigmatizacije kod djece LGBT roditelja, ipak za dobrobit te djece, kao i djece heteroseksualnih roditelja, najvažniji su bliski, pozitivni, responsivni i podržavajući odnosi s roditeljima (Bos i Gartrell, 2010; Bos, Van Gelderen i Gartrell, 2015; Golombok, 2000)
  • Djeca LGB roditelja seksualnu orijentaciju svojih roditelja vide kao jednu od karakteristika svoje obitelji, ali ne i kao nešto što ih jako zabrinjava. Iz opisa svakodnevnog života, odnosa, problema i izazova, iskustva ovih obitelji mogu se poistovjetiti s iskustvima drugih obitelji. Ono što ih čini drugačijima je okolina i njezini stavovi, a ne obiteljska dinamika (Maričić i sur., 2016)

Treba li maloj i neiskvarenoj djeci govoriti što ih sve loše može zadesiti?

Rezultati su dosljednji u izrazito velikom broju istraživanja

Važno je dotaknuti se i pojedinačnih istraživanja čiji zaključci govore da odrastanje u LGBT obiteljima ima negativne posljedice za djecu i njihov razvoj (npr. Cameron i Cameron, 1998; Regnerus, 2012a). Ova istraživanja su ozbiljno kritizirana u znanstvenim krugovima. Paul Cameron je isključen iz Američke psihološke organizacije i Američke sociološke organizacije zbog namjernog iskrivljavanja i pristranog izvještavanja o rezultatima istraživanja o LGBT identitetu. Mark Regnerus je nakon detaljno argumentirane kritike o metodološkim pogreškama svog istraživanja (vidi: Gates i sur., 2012) priznao da su njegovi zaključci i interpretacije nespretne, ali rad ipak nastavlja braniti (Regnerus , 2012b). Američka sociološka organizacija zaključuje da njegovo istraživanje nije uspjelo dokazati da djeca i mladi iz istospolnih obitelji imaju negativne posljedice zbog homoseksualne ili biseksualne orijentacije roditelja. Regnerusov rad kritiziraju i drugi autori i autorice (npr. Perrin, Cohen i Caren, 2013).

Slika o sebi Obitelj je najvažnija za razvoj samopoštovanja

Potrebno je spomenuti brojne metodološke izazove s kojima se ovakva istraživanja susreću. Primjerice, kod uzorka sudionika je najčešće problem da je mali (što je veći broj sudionika to su rezultati vjerodostojniji), jer je teško doći do sudionika/ca. Također vrlo teško je prikupiti reprezentativan uzorak roditelja i djece, odnosno uzorak koji je slučajno odabran, itd. Ipak, radi izrazito velikog broja istraživanja i dosljednih rezultata, smatra se kako ona nude vrijedne i vjerodostojne informacije (Amato, 2012). Također, za pretpostaviti je da bi se izrazito štetne posljedice odrastanja u LGBT obiteljima na dječji razvoj, u slučaju da postoje, do sada pokazale čak i u istraživanjima na malim i prigodnim uzorcima.

ZABLUDA: Djeca LGBT roditelja imaju emocionalne teškoće i teškoće u prilagodbi.

Istraživanje potvrdilo Odrastanje s gay roditeljima ne čini nikakvu razliku

Posjeti missMAMA