"Mama, ona me udarila!" I "On je prvi počeo!", spada u uobičajenu retoriku koja oslikava rivalstvo među braćom i sestrama. U ovakvim situacijama roditelj postaje posrednik, pregovarač i sudac, koji mora saslušati obje strane i presudi u nečiju korist.
Ako vam nikako ne polazi za rukom da razumijete zašto se vaša djeca ne slažu, nemojte brinuti. Odgovor je potpuno drugačiji - oni se, zapravo, slažu!

Kako reagirati na dječju agresivnost?

Sličnosti se odbijaju

Svađe nisu znak da se ne slažu. Vaša djeca koriste konflikte da bi testirali moć, razriješili razlike i izbacili emocije s ravnopravnim i poznatim članom obitelji. Svađe zbog rivalstva među djecom povezane su s njihovom borbom za prevlast u kući, pažnjom roditelja i njihovom podrškom. Što je više sličnosti među vašom djecom (isti spol, mala razlika u godinama, slični interesi ...), veća je vjerojatnost da će biti više konflikata. Veliki izuzetak su jednojajčani blizanci čija sličnost stvara ogromnu bliskost. Drugoj braći i sestrama sličnost samo povećava vjerojatnost konflikata, jer moraju prevladati onog drugog i uspješno uspostave samostalnost.

Trebaju li se roditelji uplitati u dječje svađe?

Manifestacije rivalstva

Rivalstvo među braćom i sestrama pojavljuje se u svim oblicima, a mogu se ispoljavati glasnim svađama, razbijanjem stvari ili u najgorem i nerijetko slučaju - tučama. U nekim situacijama sukob među djecom ne zahtijeva hitnu intervenciju roditelja i tada im treba prepustiti da sami razriješe konflikt. U situacijama kada djeca pretjeraju roditelji moraju biti glas razuma i ravnoteže.

U trećoj godini života, djeca već jako dobro znaju razgraničiti što je dobro, a što loše, iako se njihovo loše ponašanje može pripisati nedovoljnom znanju i iskustvu. Također, djeca u toj dobi imaju začuđujuće dobro razvijen osjećaj za pravdu.

Može li se izbjeći bratska ljubomora zbog rođenja bebe?

Kada treba intervenirati?

Tajna je u tome prepoznati kada djecu treba ostaviti da sami razriješe svađu, a kada je neophodno intervenirati. Kada se umiješate, morate nepristrano i adekvatno razriješiti konflikt među djecom, tako da razumiju zašto je njihovo ponašanje neprimjereno. Morate intervenirati kada je dijete ugroženo ili postoji opasnost od uništavanja stvari i imovine. Također, intervencija je nužna ako djela jednog djeteta ometaju aktivnosti drugog.

Rješenje problema

Većina problema vezana za rivalstvo među djecom može se izbjeći, ako se roditelji fokusiraju na korijen i uzrok problema koji je odmalena nastao među vašom djecom. Upamtite da su mnoge dječje tenzije vrlo slične onima koje izbijaju među odraslima. Uloga roditelja je da postave dobar primjer svojoj djeci. Ako vaši mališani vide da se i njihovi roditelji ne slažu oko svega, ali da su u stanju sve riješiti na miran, pravedan i korektan način, bez rasplamsavanja svađe, tada će i djeci to biti najbolja polazišna točka u rješavanju vlastitih nesuglasica.

Naučite dijete da se zauzme za sebe

Postavite jasna ograničenja

Uloga roditelja je da postavi granice i pravila koja djeca ne smiju prekršiti. Tako će djeca i za buduća vremena naučiti da postoje pravila koja se moraju poštivati, kao i da moraju uvažavaju braću i sestre. Dokle god se djeca ponašaju unutar zadanih granica, nemojte se uplitati u njihova neslaganja. Djeci je neophodan prostor u kojem će izraziti svoje misli i osjećaje, kao i da nauče donositi vlastite odluke i iskuse posljedice svojih djela i nedjela.

Prezaštićena djeca svijet doživljavaju kao opasno mjesto

Roditeljima nerijetko može biti teško prepoznati kada je pravi trenutak da se umiješaju u svađu među djecom. Možete napraviti više štete nego koristi s prečestim uplitanjem ili u gorem slučaju, ignoriranjem problema. Po nekom nepisanom pravilu, roditelji radije prepuštaju djeci da sami srede svoje nesuglasice, nego da se miješaju. To je u redu do određene granice, ali prepuštanje pravde u dječje ruke vrlo brzo može eskalirati u najlošijem pravcu, kada djeca bez problema pređu uspostavljenu granicu.