Jedna od glavnih karakteristika male djece je egocentričnost. Svijet promatraju iz svoje pozicije i vjeruju kako svi oko njih razmišljaju, vide i osjećaju kao i oni.

Suprotnost tome je empatija - sposobnost shvaćanja tuđih osjećaja i primjerena reakcija na njih. Iako se često smatra kako empatiju “imaš ili nemaš”, ona nije urođena i mora se razvijati kod djece.

razvojna faza 'Moje, moje, moje': Zašto djeca jasličke dobi ne žele dijeliti?

Prema istraživanju Centra Luka Ritz, gotovo 30 posto zagrebačkih odgojitelja procjenjuje da se djeca u njihovoj skupini ponašaju agresivno i nasilno nekoliko puta tjedno. Također, kažu da prosječno dvoje djece po grupi ima sklonost agresivnom ponašanju, a četvero ih trpi nasilno ponašanje vršnjaka.

Prema podacima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba svako četvrto dijete u Hrvatskoj žrtva je vršnjačkog nasilja. Nasilnički se ponaša 16 posto djece u osnovnim školama, podaci su Poliklinike, a šest posto djece se osjeća loše u školi.

Tatjana Gjurković, magistra psihologije iz Centra Proventus, kaže kako dijete može i mora naučiti empatiju jer je ona važan dio njihova emotivna razvoja kao i društvenog razvoja koji je bitan za izgradnju kvalitetnih međuljudskih odnosa i prijateljstava.

"Empatično dijete se može povezati s drugom osobom ili životinjom na dubljoj razini. Kada dijete vidi da je pomoglo nekome i samo se osjeća bolje. Kada dijete učimo da bude empatično, zapravo ga učimo da sagleda tuđu situaciju iz njegove perspektive. Proširivanjem djetetove svjesnosti o tome kako se drugi mogu osjećati, pomažemo mu da bolje razumije svijet", pojašnjava psihologinja Gjurković.

Mnoga istraživanja pokazala su da su empatična djeca uspješnija u školi, društvenija te se bolje prilagođavaju.

"Djeca koja su empatična, ali tako da nisu preplavljena tuđim osjećajima, uspješnija su. Jedan od razloga jest to što su privlačnija drugoj djeci, što znači da će se radije družiti s njima. A vršnjački odnosi važni su za samopoštovanje i samopouzdanje",  kaže Gjurković.

Kako učiti dijete empatiji?

Ističe kako je empatija vještina koju se uči te je dala pet savjeta kako to učiniti. Prvi je da roditelji budu djeci uzor. Trebaju pokazati interes za sve ono što zanima njihovu djecu te reagirati brižno i pozitivno na njihove emocije.

Drugi korak je da roditelji pažljivo slušaju djecu kako bi ona naučila slušati druge i imati strpljenja. Treći savjet je da potiču djecu da izražavaju emocije te im često govore da ih vole, kao i da ih potiču da pomažu drugima. I na kraju, dobar način za poticanje empatije je postavljanje pitanja djetetu: “Kako bi se ti osjećao?”. I sudjelovanje u kućanskim poslovima pozitivno djeluje na djetetov razvoj te mu daje osjećaj važnosti unutar obitelji, ali i osjećaj empatije. Obavljanjem dužnosti potiče se razvoj emocionalnih i socijalnih vještina te se razvijaju samostalnost i samopouzdanje.