Sve je više djece pod pretjeranom zaštitom roditelja, koja imaju problema tijekom školovanja.

Upozorava na to Milijana Kovačević, koja je više od 40 godina bila školska psihologinja u Splitu, vodila programe za darovitu djecu i usmjerila mnoge učenike i njihove roditelje da nađu svoj put kroz školske nedaće. Prema njenom iskustvu, djeca pod pretjeranom zaštitom ostaju kronično nezrela i nespremna za život. Često je njima i njihovim roditeljima nužna pomoć stručnih službi jer pretjerana zaštita roditelja dovodi do poteškoća u ponašanju i funkcioniranju njihove djece.

10 stvari koje morate znati da ne postanete toksični roditelji

Teškoće u osamostaljenju

"Takva djeca najčešće imaju poteškoće u osamostaljivanju. Roditelji im ne ostavljaju dovoljno prostora da mogu stjecati osobna iskustva, da jačaju, snalaze se, razvijaju životne vještine, socijaliziraju se i afirmiraju, stječu samopouzdanje i samopoštovanje... Zbog takvog pristupa postaju sebična, nedistancirana, nametljiva, ljepljiva i vrlo naporna. Imaju nizak prag tolerancije na frustracije, impulzivna su, ili posve povučena, bojažljiva, emocionalno nestabilna i bez mogućnosti uživljavanja u tuđe doživljaje", istaknula je Kovačević. Na temelju svojih iskustava zaključuje kako i u školi zbog smetnji koncentracije, koje znaju karakterizirati njihov nestabilni svijet, prezaštićena djeca teže prate nastavu i svladavaju gradivo. Vezano s tim, postižu niže rezultate od stvarnih mogućnosti. Odgoj poput dresure blokira razvoj mozga

"A oni iz hiperaktivne varijante prezaštićene djece često ometaju nastavu i ponašaju se klaunovski kako bi svratili pozornost na sebe i bili u središtu pozornosti, ne mogu odgoditi  reakcije niti čekati red. Moraju reći svoje odmah i sad. Takve osobine i karakteristike ponašanja dovode ih u sukob s vršnjacima i izlažu neodobravanju i kritici odraslih. A povučena prezaštićena djeca potpuno se izgube u složenim školskim zahtjevima", dodala je Kovačević. Ova pojava je manje izražena, tvrdi psihologinja, u obiteljima s više djece, u kojima svako dijete dobro zna što može i od koga dobiti te što samo treba dati i doprinijeti.

Obitelj je najvažnija za razvoj samopoštovanja

"U obitelji s više djece uloge su jasno podijeljene i svako dijete zna gdje mu je mjesto. Moju školu pohađala su djeca iz deseteročlane obitelji", navodi Kovačević. 

Nema jednostavnih rješenja

"Svi su bili sjajni. Odlično su učili, bili odgovorni, veseli, kulturni, pažljivi, pristojni, puni razumijevanja za druge i uvijek spremni pomoći. Bilo je sedam dječaka i jedna djevojčica. Ovog me ljeta jedan od njih do suza ganuo načinom na koji me pozdravio na plaži", ispričala je Kovačević, koja je radni vijek lani završila u OŠ “Kman-Kocunar” u Splitu. Pojava prezaštićene djece, a samim tim i “helikopter roditelja”, kako ih se naziva na zapadu, jer radi se o onima koji stalno oblijeću oko potomaka, prema mišljenju Kovačević, zadnjih se godina povećava. Stručni suradnici u školama često se susreću s ovom problematikom, ali im nije nimalo jednostavno to rješavati jer roditelji nisu spremni na suradnju i znaju biti i neugodni, posebice ako su psiholozi ustrajni u namjeri rješavanja problema. Zbog prezaštitničkih roditelja dijete se osjeća nesposobno

Odgajanje djece bez srama

"Ako je roditelj uočio poteškoće, suočio se s njima i surađuje, htijući ih riješiti, doista se može pomoći. Imala sam puno svijetlih primjera u svojoj praksi. Sjećam se jedne samohrane make. Ne samo da je surađivala sa stručnom službom, učiteljicom i vanjskim službama nego je uspjela ostvariti i kvalitetan odnos s obitelji bivšeg supruga, od kojeg nikad i nije bilo neke koristi. Sve to omogućilo je savladavanje poteškoća koje je njezin dječak razvio u košmaru neuspješnog braka i prezaštitničkog ponašanja nekih članova obitelji prema njemu", prisjetila se Kovačević.

Najnovije studije pokazuju da  je takav odgojni stil češći u mladih roditelja, no Kovačević se u svom bogatom iskustvu susretala s prezaštitničkim odgojem i kod starijih roditelja. Posebno kod onih koji su teško dobili dijete ili se suočili s teškom traumom gubitka potomka. Najčešće greške koje usporavaju razvoj dječje inteligencije

"Roditelj prvo valja osvijestiti činjenicu da je u zamci, a onda tražiti rješenja. Bitno je odgajanje bez straha i sukladno karakteristikama djeteta", kazala je Kovačević.