Ne trebamo puno razmišljati da zaključimo da većina roditelja ima kao cilj odgojiti djecu koja su samouvjerena, sigurna i mentalno zdrava. Najprirodnije nam djeluje da je put do samouvjerenog djeteta obasipanje tog djeteta pohvalama, iskazivanje podrške koje ulijeva djetetu povjerenje i ponos. No, je li to dovoljno i je li to pravi način?

Slavna psihologinja dr. Becky Kennedy smatra da je bolje izbjegavati reći „bravo“ ako želimo odgojiti samopouzdano dijete. Ova psihologinja, koju često nazivaju „šaptačicom milenijskog roditeljstva“ zbog njenih savjeta koji ruše granice i ne fokusiraju se samo na djecu, već i na pomoć roditeljima.

Kennedy je nedavno gostovala u podcastu „The Tim Ferriss Show“, gdje su razgovarali o svemu što se tiče roditeljstva i mentalnog zdravlja, a iskrsnula je i tema hvaljenja djece na način na koji većina nas pomisli kad želimo pokazati odobravanje: „Bravo.“

Mnogi današnji roditelji nisu u svom odrastanju dovoljno puta čuli tu riječ, niti bilo što slično, pa danas često kažu kako im to nedostaje. S druge strane, danas hvalimo djecu „na sva usta“, do te mjere da bismo mogli i reći da možda pretjerujemo i time ih činimo slabijima i manje otpornima na neuspjeh. Dr Kennedy ne smatra da ih činimo premalo otpornima, ali smatra da ne treba govoriti – bravo.

Iako sama ta riječ ne šteti djeci, istaknula je, djeca trebaju više od te jednostavne pohvale. Ono što bi trebalo činiti jest ići malo dublje, odnosno navesti točno zbog čega je roditelj ponosan, zbog čega hvali dijete, kako bi dijete znalo i razmišljalo kako je došlo do tih rezultata. Ovako je to Kennedy objasnila na osobnom primjeru.

„Ja sam užasna što se tiče likovnog izražavanja, tako da mi je sve što moja kći radi nevjerojatno", rekla je Kennedy, te naglasila da umjesto da je hvali, ona postavlja pitanja. „'Pričaj mi o slici. Zašto si ovdje odabrala crveno?' I ona mi je onda ispričala cijelu tu priču, o tome kako zapravo nikada nije vidjela crveni policijski auto... podijelila je svoju priču sa mnom."

Cilj je, kaže ona, potaknuti dijete na razgovor, da ono ispriča svoju priču i ono što mu je u glavi. Ako je dijete usredotočeno samo na pohvalu, to ga uči da je dovoljno nešto napraviti, bez obzira na povod, da roditelj to pohvali. Važno je shvatiti da je ono što gradi samopouzdanje unutar djeteta, a ne izvana. Važno je u razgovor koji se svodi na pohvale uključiti i razgovor o trudu koji je uložen, umjesto samo o rezultatu.

Dakle, umjesto da samo pohvalimo djecu i završimo s tim, dr. Kennedy smatra da ih prvo treba „natjerati“ da govore o trudu. „Sve što pomaže vašem djetetu da podijeli više o sebi zapravo na kraju učini da se vaše dijete osjeća bolje", rekla je. I to je, zapravo, cijela poanta priče o pohvalama.