7 najčešćih mitova o ADHD-u u koje roditelji trebaju prestati vjerovati, prema dječjem neurologu
Kao roditelji, svi želimo da naša djeca budu sretna, zdrava i da imaju sve što im treba za uspješan život. No ponekad može biti zbunjujuće razumjeti određena stanja, pogotovo kad se u javnosti šire pogrešne informacije. Jedno od tih stanja je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, poznat kao ADHD koji pogađa velik broj djece diljem svijeta. Iako je vrlo prisutan (procjenjuje se da u nekim zemljama pogađa više od 7 % djece i adolescenata), još uvijek postoji mnogo mitova i nerazumijevanja oko njega.
Dječji neurolog dr. Sonam Kothari razbio je najčešće zablude o ADHD-u kako bi roditelji lakše prepoznali ovo stanje i znali kako pružiti najbolju podršku svom djetetu.
Mit 1: ADHD nije pravo medicinsko stanje
Istina: Iako za ADHD ne postoji jednostavan krvni test, brojna znanstvena istraživanja potvrđuju da se radi o stvarnom neurobiološkom poremećaju. ADHD često ima genetsku podlogu i pokazuje se kroz razlike u strukturi mozga, posebno u područjima koja reguliraju emocije, samokontrolu i učenje. To znači da ADHD nije "nestašluk" ili "faza", već stanje koje zahtijeva razumijevanje i podršku.
Mit 2: Djeca s ADHD-om samo trebaju više truda
Istina: ADHD nema veze s lijenošću ili nedostatkom volje. Mozak djeteta s ADHD-om drugačije obrađuje informacije, što znači da se teško koncentrira na zadatke koji mu nisu automatski zanimljivi, čak i ako se jako trudi. Rečenice poput "samo se fokusiraj" za njih jednostavno ne funkcioniraju.
Mit 3: Djeca s ADHD-om se ne mogu nikada koncentrirati
Istina: Iako često imaju problema s pažnjom, djeca s ADHD-om itekako se mogu duboko usredotočiti, samo na stvari koje ih jako zanimaju. Ova pojava zove se "hiperfokus", pa će dijete možda imati poteškoća s praćenjem nastave, ali se zato potpuno uživjeti u crtić, igru ili temu koja ga zanima.
Mit 4: Sva djeca s ADHD-om su hiperaktivna
Istina: Ne pokazuje se svaki oblik ADHD-a kroz pojačanu aktivnost. Postoje različiti tipovi, neki uključuju samo probleme s pažnjom bez pretjeranog kretanja ili impulzivnosti. Ovaj tiši oblik ADHD-a često se naziva i ADD, a djeca s ovim oblikom mogu izgledati zamišljeno, povučeno ili jednostavno "u svom svijetu".
Mit 5: ADHD pogađa samo dječake
Istina: Dječaci se češće dijagnosticiraju, no to ne znači da djevojčice nemaju ADHD. Razlika je u tome što kod djevojčica simptomi često izgledaju drugačije – manje su izraženi kroz hiperaktivnost, a više kroz povlačenje, nesnalaženje ili probleme s organizacijom. Zbog toga se ADHD kod djevojčica često kasnije prepozna ili uopće ne dijagnosticira.
Mit 6: ADHD je poremećaj učenja
Istina: ADHD sam po sebi nije poremećaj učenja, iako može otežati proces učenja jer utječe na pažnju, organizaciju i samokontrolu. Međutim, može se javljati zajedno s drugim specifičnim teškoćama poput disleksije ili diskalkulije, što dodatno zbunjuje roditelje i učitelje. Djeca s ADHD-om mogu imati pravo na dodatnu podršku u školi.
Mit 7: Djeca s ADHD-om će s vremenom prerasti to stanje
Istina: Iako se neki simptomi mogu promijeniti ili smanjiti s godinama (npr. hiperaktivnost), ADHD je najčešće stanje koje traje i u odrasloj dobi. Odrasli s ADHD-om i dalje se mogu boriti s planiranjem, organizacijom i emocionalnom regulacijom. Učenje strategija za upravljanje simptomima iznimno je važno kroz cijeli život, piše Times of India.