"Za Baby Signs Program sam čula prije nego što sam postala majka. Svidjela mi se ideja komuniciranja sa bebama prije nego što progovore, ali sam se ozbiljnije zainteresirala za Znakovni jezik za bebe tek kada sam dobila svoje dijete. Mateo je u dobi od oko godinu dana pokazivao prstom na ono što je htio ili na što nam je želio svratiti pažnju. Kada ne bih pogodili što je htio, on bi plakao, vikao i bio jako frustriran. U početku smo muž i ja imali jako puno strpljenja, no Mateo je iz dana u dan htio sve više komunicirati. Kao majka sam intuitivno znala kada je žedan, gladan i kad mu se spava, no vidjelo se da on želi s nama komunicirati o različitim stvarima. S vremenom su njegovi ispadi bijesa i frustracije postajali sve češći, a mi smo imali sve manje snage i strpljenja. Srećom sjetila sam se da postoji Baby Signs Program i krenula istraživati kako podučavati bebe znakovima", ispričala nam je mama trogodišnjeg Matea, Maja Pivčević, diplomirana psihologinja u edukaciji za psihoterapeuta, koja kao certificirani instruktor vodi i radionice znakovnog jezika za bebe u Splitu.

Prvim znakovima, koje je pronašla na Internetu, počela je Matea podučavati kad je imao oko godinu dana. "Ubrzo sam osjetila olakšanje, kao i Mateo jer se napokon mogao izraziti. Dobio je alat za komunikaciju. Na vlastitom iskustvu sam vidjela koliko je znakovanje zaista korisno i zabavno. Mogao je reći što želi, što je vidio, mogao je komunicirati s nama. Njegov bijes i frustriranost zamijenila je sreća i veselje. Znakovni jezik za bebe nam je olakšao život i uljepšao zajedničke trenutke. Stoga sam htjela sa svojim djetetom ići i na radionice za mame i bebe 'Znakuj, pjevaj i igraj se', no u svim dijelovima Hrvatske su postojali instruktori znakovnog jezika za bebe, a u Splitu niti jedan. Bilo mi je žao što nisam mogla ići s njim na radionice te nisam htjela da drugi roditelji naiđu na takvu prepreku. Potražila sam na internetu kada se održava slijedeća edukacija instruktora te sam otišla u Zagreb i vratila se kao certificirani instruktor znakovnog jezika za bebe", kaže ova poduzetna mama. 

Najbolje je započeti sa znakom za nešto što dijete voli

Prvi znak koji je njezin sin naučio bio je znak za "kupati se", koji se pokazuje tako da se ručicama trlja trbuščić gore dolje kao kod kupanja. Upravo je to Maja odabrala za prvi znak, objašnjava, jer se Mateo jako volio kupati. Kada je shvatio da će ga roditelji stvarno okupati kada pokaže taj znak, bio je jako sretan te je stalno pokazivao "kupati se", vukao ih za ruku i odvlačio u kupaonicu kako bi se kupao. "Srećom bilo je ljeto pa smo ga mogli tako često kupati", smije se Mateova mama te dodaje:

"Taj znak za kupanje je ubrzo generalizirao, pa je tako znakovao 'kupati se' kada bi autom prolazili pokraj mora, jer smo se cijelo ljeto kupali u moru, i kada bi na televiziji vidio vaterpolo. Tada bi ga pohvalili s 'bravo Mateo, to je more, jesmo li se kupali u moru' ili 'bravo, vidio si kako se kupaju', i on bi se nasmješio i tako nam dao potvrdan odgovor. Kada bi naučio neki novi znak bio bi jako sretan i s oduševljenjem ga svima pokazivao."

Inače djeca mogu naučiti preko 100 znakova, no za tim zapravo nema potrebe, već roditelji sami biraju koji su im znakovi važni i potrebni i te znakove na kraju najčešće koriste. Obično su to znakovi za pojmove jesti, piti, još, mlijeko, spavati, kupati se, znakovi za neke životinje, oblačenje i tako dalje.

Uzbudljivi 'razgovori' s jednogodišnjacima

"Individualne su potrebe različitih obitelji i djece, tako da će svatko odabrati znakove koji su njima najbitniji. Možda jedna obitelj ima za kućnog ljubimca mačku, druga psa, a treća kornjaču. Dijete će prije pokazati onaj znak za životinju s kojom je najčešće u kontaktu ili životinju koja mu se više sviđa i tako će najbolje povezati znak s 'predodžbom' tj. životinjom. Uprvao je to bit znakovnog jezika za bebe - da djeca sama biraju temu razgovora. Na taj način će brže učiti, jer komuniciraju o nečemu što njih zanima, a roditelji će ih svaki put obasuti 'kupkom riječi' i na taj način širiti njihov riječnik kada progovore. Istraživanje autorica ovog programa, dr. Linde Acredolo i dr. Susan Goodwin pokazalo je da su djeca koja su bila uključena u Baby Signs Program imala bogatiji riječnik i dulje rečenice u dobi od 24 mjeseca od skupine beba koje su bile uključene u istraživanje, ali nisu koristile znakove za komunikaciju", kaže nam Maja Pivčević.

Prisjetila se i jedne zanimljive zgode sa znakovanjem: "Jednom sam pokušala Matea naučiti znak za 'ribu'. Pokazala sam mu ribu na slici, pokazivala istovremeno znak za 'ribu' i govorila 'to je riba'. No on nije htio niti pogledati i bio je potpuno nezainteresiran. Nisam dalje forsirala s tim znakom i nisam mu ga više pokazivala. Nakon par dana on mi pokaže znak za 'ribu' i znak za 'jesti'. Kako je volio jesti grickalice ribice, pitala sam ga 'hoćeš papati ribice?', a on mi kaže 'je',tada je govorio 'je' umjesto 'da'. Bilo mi je nevjerojatno kako je upamtio taj znak od prije nekoliko dana, a samo sam mu ga jednom pokazala. Tada sam mislila da ga nije ni zamjetio. Bila je još jedna zgodna situacija s ribicama kad je porastao i već znao reći 'ibica'. Bili smo na plaži, on se igrao u pijesku, a ja sam sjedila malo dalje od njega. U jednom trenutku me počeo dozivati 'mama, mama...' i nešto govorio. Bilo je puno djece i od žamora ga nisam čula. Viknula sam mu 'Mateo, ne čujem te', a on mi je prstom pokazao prema moru i pokazao znak za 'ribu'. Rekla sam mu 'bravo, u moru ima puuuno ribica', a on se sretno nasmijao, kimnuo glavom i nastavio se dalje igrati u pijesku."

Hoće li onda htjeti pričati?

Dok je Maja od početka bila oduševljena Znakovnim jezikom za bebe, njezin suprug Mario, baka, djed i ostali ipak su bili skeptični. Mislili su da će to usporiti razvoj govora, no kada je Mateo krenuo sa znakovanjem i kada su vidjeli koliko ga to veseli, koliko je sretan i voli znakovati, prihvatili su i sami znakove i koristili  ih ukomunikaciji sa njim.

Na kraju je i njima znakovanje postalo zabavno i zanimljivo. Kao i u Majinoj obitelji, često postoji strah da ako nauči komunicirati znakovima, dijete neće htjeti pričati. Pitali smo ju što misli o tome i kakvo je njezino iskustvo.

"Bilo je komentara od onih 'šta će ti to' do 'progovorit će prije ili poslije' i komentara tipa 'kad će onda dijete progovoriti'. Nisam se previše obazirala na takve komentare, jer sam dobro proučila kako znakovanje djeluje na razvoj djetetovog govora. Cijeli ovaj program temelji se na velikom znanstvenom istraživanju kojeg su provele dvije psihologinje dr. Acredolo i dr. Goodwin, koje su dokazale da korištenje znakova potiče komunikaciju i razvoj govora. Pored toga, pozitivno djeluje na emocionalni i intelektualni razvoj djeteta, što je jako važno u ovoj najranijoj dobi. Već je svima dobro poznato da se mozak djeteta najviše razvija baš u prve tri godine života i stoga ga je važno stimulirati. Taj prigovor da dijete neće pričati je apsolutno pogrešan. Osim što je dokazano istraživanjem da to nije točno, mogu iz osobnog iskustva reći da moje dijete više ne koristi znakove i govori, jako puno govori", kaže odlučno Maja.

'Moj sin uvijek ima što reći'

Njezin je sin počeo govoriti nakon druge godine, a do tada su komunicirali pomoću znakova. Ne može reći kada je prestao koristiti znakove u potpunosti, jer je to išlo postupno i spontano. Iako je počeo govoriti, i dalje je koristio znakove za one riječi koje još nije mogao izgovoriti, i malo po malo, znakovanje je iščezlo.

"Sada jako puno priča i voli pričati o svemu što je doživio ili vidio. Znakove više ne koristi, ali kada ga podsjetim na neki znak sjeća se i s veseljem ga pokaže. Ponekad se i sam sjeti nekog znaka spontano pa onda na primjer skače po krevetu, viče 'još' i pokazuje znak za 'još'. Što se tiče njegovih komunikacijskih sposobnosti, čini mi se bitna procjena njegovih teta iz vrtića koje ga mogu usporediti s puno druge djece. One kažu da Mateo 'uvijek ima nešto za reći i jako voli pričati'. Voli kada mu pričamo priče za laku noć, ali tada on uvijek doda nešto svoje u priču, ili promijeni kraj priče onako kako se njemu sviđa. Mogu reći da je jako otvoren, komunikativan i samopouzdan", komentirala je zadovoljna mama.