U lipnju vas pozivamo da nam šaljete svoje priče o predrasudama s kojima ste se susreli otkad ste postali mama i tako se uključite u našu akciju Mame bez predrasuda u kojoj žene različitih mišljenja stoje zajedno i poštuju odluku one druge, s obzirom da je svaka napravila izbor koji je smatrala najboljim za sebe i svoje dijete.

Dosta vam je predrasuda o majčinstvu? Pošaljite nam svoju priču!

Mama koja je željela ostati anonimna poslala nam je priču o tome što je proživjela kad je s 19 godina rodila svoje prvo dijete, iako se njena obitelj protivila njenoj odluci da zadrži dijete.

'Obitelj je htjela da pobacim'

Poželjela sam podijeliti priču o predrasudama, ili točnije rečeno, osudama okoline, a onda i konačnom ishodu u mojoj obitelji. Radi se o tome da sam zatrudnjela s 18 i rodila svoje prvo dijete s 19 godina, a suprug je također imao 19. Kad sam saznala da sam trudna, moja majka je htjela da to dijete pobacim, a s njom se slagao i ostatak moje obitelji. Ipak, moj sadašnji suprug i otac mog djeteta i ja nismo odustali.

Redovno sam pohađala školu, a za trudnoću je znala samo moja najbolja prijateljica koja je cijelo vrijeme bila uz mene i još je dan danas tako. Trbuh nisam imala velik, a pokušavala sam što više skrivati trudnoću upravo zbog osuda. Puno sam učila jer sam se bojala da neću do kraja moći dolaziti na nastavu pa sam brzo skupljala puno ocjena.

Nakon maturalne večeri išla sam u bolnicu na čuvanje trudnoće. Dva mjeseca nakon što sam maturirala s odličnim, rodila se predivna djevojčica. Suprug je tek počeo raditi. Snalazili smo se kako smo mogli. Živjeli smo u kući koju je suprug dobio od svojih roditelja, a nakon što su se moji pomirili sa sudbinom da ja svoje dijete odbaciti neću i oni su pripomogli. Bilo je u nekim trenucima teško. Nakon rođenja moje male curice krenula sam na faks kako ne bih razočarala nikog. Jer kako ću ja ikad svojem djetetu išta priuštiti bez fakulteta? To su bile osude moje obitelji od kojih nitko nema fakultet, a ipak su uspješni ljudi.

'Izgubila sam povjerenje u njih'

Završila sam faks i uz to radila i brinula za dijete, kuću, a nakon pet godina objavila sam i svoju drugu trudnoću. Ni tada nitko nije bio baš presretan sa strane moje obitelji, ali dobro. Danas svi OBOŽAVAJU moju curicu koja će uskoro imati šest godina, ali ja sam u njih izgubila povjerenje onog dana kad sam ih sve na okupu gledala suznim očima i molila za trunku razuma. Na žalost, vrijeme se ne može vratiti. 

Rodio se i moj sin kojega nitko ne može pripaziti ni na sat vremena kad bih ja trebala nešto obaviti, iako je dobra i draga, mirna beba. Nema veze, ali ne znam zbog čega se susrećem s toliko predrasuda neprestano. Zaista bih voljela znati. Smatram se dobrom majkom i svog supruga dobrim ocem. Puno radimo i naša djeca nikada nisu bila gladna ni bosa, ali nam se stalno priča iza leđa. Srce me ponekad boli kad moja krv ima toliko puno osuda, a mi smo zaista sretna obitelj.

Također, djevojčicu sam prestala dojiti zbog uvjerenja moje mame da je moje mlijeko preslabo. Sina još uvijek dojim, a nedavno je proslavio prvi rođendan.

To sam imala potrebu napisati i voljela bih da se zna da se ponekad samo treba pružiti prilika.

Pošaljite nam svoju priču o predrasudama s kojima ste se susreli otkad ste postali mama