Imati svoje prvo dijete trebalo bi biti jedno od najsretnijih razdoblja u životu, ali za jednu majku, Rebeccu Lau Marsh, to razdoblje je bilo veoma stresno. Mučila ju je tjeskoba, posebno u trenutcima kada je trebalo odlučiti koje igračke pokloniti svom novorođenčetu, Tyleru.

Svjesna da nikada ne može promatrati svog sina 24/7 kada je u ogradici ili krevetiću, Rebecca je brzo postala svjesna da zvečka, igračka koju je njezin sin dobio na poklon, može postati opasna po zdravlje.

Koliko god paranoično zvučalo, Rebecca je počela ispitivati ​​gdje su proizvedene igračke njezine bebe i pitati se; jesu li sve te igračke uistinu potpuno sigurne.

Prema australskom Povjerenstvu za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača, kada je riječ o bojama za prste (popularnoj igrački u Australiji), "neke sadrže olovo ili druge opasne sastojke. „Djeca mogu apsorbirati do 60 posto olova kojem su izložena. Igračke su jedan od najčešćih izvora trovanja olovom u djece ”, navodi se na stranici.

"Želim nešto s čime se uvjeravam da se Tyler može igrati," izjavila je ova majka. Čak i uz australske Vladine sigurnosne standarde, Rebecca se osjećala kao da neki proizvodi još uvijek nisu u skladu s tim smjernicama što se tiče sigurnosti djece. “Boje za igranje su zabavne, ali imaju i kemikalija. Djeca su to često stavljala na svoje lice, a ja sam htjela potražiti nešto s čim sam bila uvjerena da će se Tyler igrati potpuno sigurno, a ja ću moći biti opuštena.”, kaže ona.

analiza igračaka Pedijatrica upozorava koje igračke nisu za malu djecu

Rebecca je tražila stvari za koje je znala da neće naštetiti njezinom djetetu.

Nedavno je ACCC (Australian Competition & Consumer Commission) proglasilo magnetnu igračku opasnu  za djecu koja gutaju male magnete, što uzrokuje crijevne probleme. I popis se nastavlja. Prošli mjesec ACCC je također opozvao drvenu igračku za zveckanje za djecu koja sadrže zvona, „koja mogu predstavljati opasnost od gušenja male djece.

Rebecci je bilo uvijek izazovno pronaći bilo koje dječje igračke koje bi bile sigurne za djecu mlađu od tri godine. Stoga je odlučila sve više pažnje posvetiti proučavanju prihvatljivih i sigurnih igračaka za djecu.  Ta joj je misao pala na pamet kad je Tyler, Rebeccin sin, imao dva mjeseca te je počeo stavljati stvari u usta - baš kao i svako dijete.

Novo istraživanje Zašto se dijete manje igra kad ima više igračaka?

No Rebecca je upozorila da nisu samo igračke ono na što bi roditelji trebali paziti!

Zabrinuta što nije mogla pronaći igračke ili proizvode u kojima bi njezino dijete moglo uživati, Rebecca je preuzela inicijativu i započela s nabavljanjem vlastitih igračaka izrađenih po sigurnosnim protokolima. "Sve je počelo s programom zamjene igračaka koji smo mi imali  s grupom bliskih prijatelja. Također bismo pretraživali internet i trgovine u potrazi za drvenim igračkama, igračkama koje su sigurne i proizvedene na prihvatljiv način ”, kaže Rebecca. 

Naglasila je kako roditelji trebaju više pažnje posvetiti proučavanju sigurnosti pojedine igračke, ali i svih ostalih predmeta, poput odjeće koju djeca koriste. "Koža je naš najveći organ koji može apsorbirati kemikalije iz odjeće, pa također vodim brigu da je odjeća koju kupujem za sina izrađena od organskog pamuka", kaže Rebecca.

Rebecca je zaključila kako je važno podizati svijest u javnosti o opasnosti pojedinih igračaka, ali i poticati roditelje da se okrenu ekološki prihvatljivijim izborima kada je riječ o kupovini igračaka za mališane. 

prazna kuća Evo što se dogodilo nakon što sam donirala sve igračke svoje četvero djece