Prošli vikend moja draga prijateljica, koja radi u pr službi jednog poznatog hotela, pozvala me na Prvi triatlon koji je organizirala u Punta skali, blizu Zadra, i prekrasnog hotela u kojem radi. Pozvala je mene i supruga samo da posjetimo cijelo doganjanje, ali odmah smo rekli da svakako želimo sudjelovati i u trčanju ( obzirom na to da se u posljednje vrijeme intenzivno bavimo upravo pretrčavanjem raznoraznih staza).

Na stazu smo stigli u zadnji tren jer smo putujući iz Zagreba imali raznorazne komplikacije na cesti (tako to obično biva kad se mora negdje stići na vrijeme) pa smo doslovno utrčali na teren dok su nas svi gledali u čudu. Otrčali smo svoje, divili se ljepoti krajolika, ispuhali se, oznojili, a onda sam vidjela nešto što mi je apsolutno obilježilo vikend, cijelo ovo događanje, te potaknulo na razmišljanje.

Dok sam dolazila sebi nakon otrčane rute, pored sebe sam vidjela malu bebu i odmah se u nju zagledala. Uvijek sam voljela djecu, a otkad sam postala mama, promatram ih kao sumanuta i uvijek procjenjujem koliko ta bebica može imati mjeseci.

Mamice se lako odvaže na razgovor s drugim mamicama pa sam se obratila, nakon čega mi je gospođa koja je držala malog preslatkog dječaka u rukama, objasnila kako ona nije njegova majka, jer prava majka trči i to najdužu rutu i to, kako se kasnije pokazalo, s jako dobrim vremenom, četiri mjeseca nakon poroda. Doji li mama kad toliko trenira? Naravno! Čim se spustila sa staze, uzela ga je u ruke sjela se sa strane, izvadila ciku i napojila svoje malo zlato koje ju je radosno dočekalo. Nije li to prekrasno?

Odlično se osjećam dok trčim

Slučaj broj dva: djevojka mlađahnog izgleda, koja je prva od svih dotrčala u cilj, dočekana je s velikim poštovanjem i oduševljenjem, a prijateljica mi šapće na uho: "To ti je samohrana majka, po struci psiholog, koja se do prije dvije godine nikad u životu nije bavila nikakvim sportom, a sad je prva na većini natjecanja na kojima se pojavi!" Naklon do poda!

Pa na kraju krajeva i sama sam se prije nekoliko mjeseci počela rekreirati iako nikad nisam bila neki sportski tip. Bez imalo napuhavanja, moje prvo trčanje izgledalo je tako da sam nakon 10 minuta legla na pod i rekla da me odnesu jer ću umrijeti sad i ovdje.

Kad sam pratila rezultate svoje kolegice, koja je znala otrčati sati i 30 minuta i po 15 kilometara, to mi je djelovalo nestvarno i nezamislivo. Danas sam ja ta koja bez ikakvog problema trči toliko i osjećam se odlično.

To utječe na mene na svim poljima, ali najmanje važan je onaj fizički dio. Nije zaludu ona –u zdravom tijelu zdrav duh!

Obiteljska rekreacija

Gledajući ove dvije mame i znajući koliko je ponekad teško pronaći vrijeme za trening mogu donijeti nekoliko zaključaka:

• Uvijek postoji vrijeme za uraditi nešto sa svojim tijelom, za nekoga će to biti bicikliranje, za nekoga hodanje, za nekoga pilates, za nekoga joga-važno je da je redovno i predano! Kad želim provesti vrijeme sa svojim sinom, često ga stavim u sjedalicu na biciklu i zajedno gazimo kilometre i kilometre. Druga još ljepša varijanta je kad on i suprug sjede na biciklu, a ja pored njih trčim ( ili obrnuto). Tako provodimo vrijeme zajedno, kao obitelj, na zraku i rekreiramo se. Tijekom ljeta, da ne gubim dragocjene sate koje mogu provesti sa svojim djetetom, znala sam ustati u 5.30 i dok on još čvrsto spava odraditi dobar trening.
• Umorna sam od svega pa ne mogu trenirati- ova izlika ne postoji jer što se više bavimo svojim tijelom, to lakše savladavamo prepreke i svakodnevne izazove, kako majčinske tako i sve ostale.
• Baveći se sportom bilo koje vrste, učimo svoje dijete zdravim navikama.
• Najmanje važan, ali zgodan efekt su i fizičke promjene koje se događaju na našem tijelu uslijed redovnog treninga.
• Rezultati se postižu kad ti se ne da, kad si umoran, kad je kiša,kad je sve protiv tvog treninga, a ti ipak izađeš van i odradiš junački . Ponekad se doista ne može izaći van i trenirati, nema se novaca za teretane i privatne treninge, ali hvala Bogu u današnje vrijeme dostupni su nam razni video clipovi na You tubu koji mogu pomoći da odradimo sjajne treninge i u svojim domovima i to uz pomoć naše djece. Jedan od dobrih prijedloga su svakako video clipovi "cafemom". To je trenerica, koja se bavi osmišljavanjem vježbi kratkog trajanja, ali izrazitog intenziteta i baš prilagođenih majkama. Ponekad moj D sjedi na kauču i gleda mamu kako vježba uz njihove klipove i umire na smijeha jer svakoj vježbi, ako je on sa mnom dodajem zvukove, izraze lica, pa je to za njega i mini predstava.
• Naša dužnost kao majki je da se čuvamo najbolje što možemo ne bi li našoj djeci bile najbolje što možemo!

Voljela bih kad bi barem pet mama nakon ove kolumne krenule u najmanju ruku u malo bržu šetnju s kolicima. Ne zaboravimo i to da, ako se na pravilan način brinemo o sebi, iskazujemo ljubavi prema našoj djeci! Sretno nam svima uz puno znoja!