Borna Lulić, autor knjige "Povratak vitezova", zabavnog i poučnog dječjeg romana, kojeg je početkom lipnja 2013. izdala Planetopija, u to je vrijeme prvi put postao i tata. Taj 38-godišnjak radio je kao profesor filozofije, logike i etike na nekoliko zagrebačkih gimnazija, godinama u Školskoj knjizi uređivao Modru lastu, a sada u konzultantskoj firmi Gentis, specijaliziranoj za savjetovanje za organizacijski i osobni razvoj, uz poslovne treninge, vodi i Brilliant akademiju za razvoj potencijala mladih. 

Budući da je već dugo kroz rad povezan s djecom i mladima, ne čudi činjenica da je za njih napisao roman, no priznao nam je da je i njega samog iznenadio "viteški poziv" i način na koji mu se nametnula cijela ta tematika.

Poruka iz sna i inspiracija za pisanje

"Nikad se nisam bavio proučavanjem viteštva, niti sam posjećivao viteške turnire ili čitao knjige o vitezovima. Stoga mi je bio vrlo neobičan san koji me probudio usred noći, a u kojem sam sanjao da sam iz korica prema nebu izvukao veliki, viteški mač i svom snagom uzviknuo – ja sam vitez! Danima sam bio u čudu i pitao se što to znači. Desetak dana iza tog sna, bio sam kod prijatelja u Splitu, i u jednom trenutku, iz ogromne hrpe bratovih igračaka, njihova dvogodišnja djevojčica, izvukla je najmanju igračku koju mi je i poklonila. Bio je to mali vitez.

Ta dva događaja bila su uvod u spuštanje ideje koja me pogodila poput kakve zlatne kugle iz Platonovog svijeta ideja, a u kojoj sam dobio nadahnuće za sve ono što bih trebao raditi, to jest napisati u narednih desetak godina. Iako je prerano govoriti što bih sve trebao napraviti, 'Povratak vitezova' tek je prvi roman o mudracu Merlinu i dječaku Arturu. A glavni cilj cijelog projekta je obnova viteških vrijednosti i ideala viteštva, u suvremenom kontekstu, dakako.

To je svakako i jedan od glavnih razloga zašto je Gentis pokrenuo Brilliant akademiju za razvoj potencijala mladih, gdje mladi u sklopu 16 radionica imaju prilike razvijati mnoge vještine i kompetencije, kao i vrline koje su nužne za izrastanje u cjelovito razvijene ličnosti", kaže Borna te dodaje kako pod "viteškim vrijednostima" zapravo misli na one temeljne ljudske vrijednosti koje su svima bliske i poznate, jer su nam urođene, kao što su pravednost, mir, ljubav, govorenje istine i potreba da spoznamo sebe i svoju svrhu te da živimo život u skladu s tim, za što je ponekad potrebna i viteška hrabrost.

Roman prvijenac pa sin prvorođenac

Osim činjenice da ga je na pisanje romana potaknuo san, još jedna zanimljivost obilježila je njegov izlazak:

"Prvo je u srijedu izašao moj prvijenac 'Povratak vitezova', a onda je u petak došao i moj prvorođenac. Istovremeno, uz silno veselje, ne pamtim veći intenzitet događaja u životu od onoga što mi se događalo u narednih mjesec dana. Kod kuće je tek rođeno dijete i žena nakon carskog reza kojoj sam zabranio da išta radi po kući, tako da sam poslije posla, a osobito preko vikenda znao kuhati, prati podove, peglati i spremati od 8 ujutro do 8 navečer – i to bez stanke. Cijelu priča oko nespavanja ne treba posebno spominjati.

Istovremeno, na poslu nikad intenzivnije razdoblje, jer sam najviše priprema i poslovnih treninga imao baš u lipnju i srpnju. Potom, pripreme za dvije promocije knjige i dogovaranje mnogih operativnih stvari, a zanimljivo je da sam u 5-6 navrata imao snimanja za razne TV ili radio postaje.  A da i ne spominjem ljude koji su zvali i dolazili sa svih strana", priča Borna.

Od turskog do kraljevskog imena

Supruga Dolores i on sinu su dali ime Richard, što djeluje vrlo logično i prikladno za jednog sina "tate-viteza", no ipak postoji i duža, duhovita priča o tome kako su izabrali to ime, koju je Borna podijelio s nama:

"Za vrijeme trudnoće, supruga i ja često smo razgovarali o imenu, intenzivno tražeći odgovarajuće. Gotovo da ne postoji ime koje nismo spomenuli. Međutim, potraga za imenom mjesecima nije dala nikakve rezultate. Paralelno s našim traženjem imena, na televiziji se prikazivala turska serija Sila, u kojoj glavna glumica rađa sina Bedirhana. I kad god bi vidjela malog Bedirhana, moja bi se supruga sva raznježila pa smo i mi, onako, iz zezancije, našeg nerođenog sinčića zvali Bedirhan. Zezancija je trajala mjesecima, što je kod mnogih naših prijatelja izazivalo lavine smijeha. Tako smo jednom mojoj mami u sms poruci napisali da je pozdravlja unuk Bedirhan, što je mama shvatila ozbiljno, i poslije je priznala da je jedno mjesec dana bila u takvom šoku da uopće nije mogla ni izustiti, a kamoli nas upitati zašto smo odabrali takvo ime!   

Uglavnom, da mi je netko rekao da će nam pronalaženje imena u trudnoći biti najveći 'problem', ne bih nikad vjerovao. A tako je bilo praktički do samog poroda kada je Dolores predložila ime Richard. Zanimljivo je da dotad to ime nije bilo u razmatranju kao potencijalno, iako smo ga oboje smatrali jednim od ljepših muških imena, jer je moćno, snažno, kraljevsko ime. I kako je porod bio točno uoči rođendana njezina brata koji se tako zove, Dolores je rekla: 'Pa nazovimo ga onda Richard.' Iako nam je ime odmah 'sjelo', vrlo je netipično za našu sredinu, pa zato nismo brzali s odlukom, već smo oboje u narednim danima intenzivno kontemplirali i molili se da nam 'Bog prosvijetli pamet' i da nam dâ neki znak i potvrdu jesmo li dobro odabrali. A kada su snažne i lijepe potvrde počele pristizati, sinu smo nadjenuli ime – Richard." 

Prvi susret sa sinom

Richard je rođen carskim rezom pa Borna nije mogao biti prisutan na porodu, a ističe kako ga je u cijeloj situaciji i tim, kako kaže, najuzbudljivijim životnim trenucima, najviše oduševila njegova žena svojom smirenošću, sabranošću i hrabrošću u mjeri u kakvoj je nikad dotad nije doživio. I sve je prošlo odlično, a dva trenutka bila su mu posebno dirljiva - kada je iz hodnika pred operacijskom salom začuo prvi plač svog sina, a drugi kada ga je prvi put vidio. 

"Sestra je išla prema meni i nosila ga u naručju, a on je jako plakao. I kada je začuo moj glas, potpuno je utihnuo. Najdirljiviji trenutak mi je bio kada sam poljubio tu malu, meku glavicu u koje su moje usne samo utonule koliko mu je čelo bilo mekano. I još me nešto iznenadilo, a to je kako je sav mirisao, pa je odmah dobio i svoj prvi nadimak – mirisni princ", kaže Richardov tata.

Rođenje djeteta daje novi pogled na svijet

Na poslovnim treninzima koje vodi, između ostalog, govori o promjeni paradigme, osnovnih uvjerenja kroz koja doživljavamo svijet, a budući da je rođenje djeteta jedna je od situacija u kojima često spontano dolazi do promjene paradigme, pitali smo Bornu kako je to kod njega izgledalo.

"Riječ je o jednom dubokom osjećaju ljubavi i zahvalnosti, kao i o jednoj višoj razini radosti i zanosa kakvu doista još nikad nisam iskusio. I zato je roditeljstvo veliki blagoslov, jer se tek tada u našem biću počinju rađati tako uzvišeni i plemeniti osjećaji. Sjećam se kako sam za našeg prvog zajedničkog vikenda, nakon dolaska žene i sina iz bolnice, bio u jednom, zaista povišenom stanju radosti koja je trajala i trajala, i to cijelo vrijeme nesmanjenim intenzitetom. Nevjerojatno iskustvo i blagoslov", odgovorio je.

Zanimalo nas je još na koji način ovaj "tata-vitez" vrijednosti o kojima piše u romanu namjerava prenijeti svome sinu, na što nam je on citirao filozofa i pedagoga Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade za mir: "Biti primjer nije jedna od metoda, to je jedina metoda".