Trebam li i smijem li plakati pred svojom djecom?
Protekla je godina bila nevjerojatno emotivna, a majka Miriam Foley, odlučila je podijeliti svoju priču koju prenosimo u nastavku.
"Evo što su mi stručnjaci rekli o tome zašto je ponekad važno pustiti suze da teku. Bila je sredina ožujka, a moje dvoje male djece vrištalo je za večerom koja još nije bila spremna. Prije nego što sam uspjela duboko udahnuti, uzeti kratku pauzu ili otići u kupaonicu, osjetila sam kako mi se stežu grudi, obrazi mi se rumene, a suze počinju teći. Zatvorenost u stanu "ispalila" mi je živce i premda inače ne plačem pred djecom, ovaj put su me emocije pobijedile.
Kasnije, kad su djeca bila u krevetu i kad sam imala vremena razmisliti o stresnom danu, pitala sam se, je li bilo loše što sam plakala pred svojom djecom? Je li im moje otvoreno pokazivanje osjećaja naštetilo? Srećom, odgovor na ta pitanja je ne, kaže Beth Proudfoot, odgojiteljica u San Joseu u Kaliforniji, koja ima više od 35 godina iskustva u savjetovanju djece i obitelji. "Istina je da bi roditelji trebali pružiti potporu svojoj djeci", kaže ona. “Ali i odrasli imaju emocije. Nema potrebe da ih skrivaju."
Osim toga, 2020. je za mnoge bila jedna od emocionalno najtežih godina u posljednjem desetljeću. U ovoj eri COVIDA, posebno su majke pre opterećene - rade od kuće, brinu se o djeci, upravljaju web sustavima učenja i nastavljaju svakodnevne poslove povrh kuhanja. Neki su također podnijeli još veće poteškoće poput gubitka voljene osobe, lošeg zdravlja ili financijskih briga. Naravno, postoje i drugi razlozi za plakanje koji nisu povezani s tugom ili frustracijom. Prije nekoliko mjeseci zamislila sam svoje drugo dijete kao novorođenče i ... poplava!
Dječaci će biti...
Brad Repke, otac dvoje djece, također je napisao svoje iskustvo s plakanje. On naime nije uvijek otvoreno plakao pred svojom djecom. Zapravo je znao potiskivati i ignorirati svoje osjećaje. Ali terapija i iskustvo očinstva omogućili su mu da dotakne dublji, osjetljiviji dio sebe. Sada je rasprava o emocionalnim temama jednako važna kao i igranje igara i ribolov s njegovom djecom, rasprava o manirima, poštovanju i marljivom radu. Kaže im: "Ako trebaš proliti suze, to je u redu." I Brad posebno potiče svog sina da izrazi svoje osjećaje. "Želim da shvati da je plakanje sasvim u redu i da zapravo može učiniti da se osjećate bolje", kaže Brad.
U pravu je: Plakanje je korisno. Oslobađa oksitocin i endorfine, kemikalije zbog kojih se osjećamo dobro i pomažu u ublažavanju fizičke i emocionalne boli.
Reci djeci da nisu kriva ako plačeš
Djeca, posebno mlađa, u biti su egocentrična. Mislit će da su te rastužili ako vide da plačeš - osim ako ne objasniš pravi uzrok. Možeš objasniti razloge plakanja uz izjavu koju djeca mogu lako razumjeti; nešto poput: "Nedostaje mi prijatelj" ili "Nije ispalo kako sam željela:"
Objasni svoje osjećaje.
Reci svojoj djecu da plačeš jer si tužna, sretna, bijesna, frustrirana ili dirnuta. Što prije budu mogli prepoznati nijanse vlastitih emocija, to bolje. Cilj roditelja trebao bi biti upoznati djecu s cijelim spektrom emocija. To znači ne skrivati suze, ali i ne izlagati djecu krajnjoj ljutnji ili tuzi.
Pronađi utjehu negdje drugdje.
U redu je ako te djeca zagrle kad plačeš - to pokazuje da su empatična. Ali, neki roditelji upadaju u nevolje očekujući uvijek da ih djeca utješe. Umjesto da pokaže prirodnu sklonost ka utjehi voljene osobe u trenutku osjećaja, dijete može početi nositi teret osjećaja roditelja. Ovakav preokret uloga nije u redu. Roditelji bi trebali tješiti djecu, a ne obrnuto, tvrde stručnjaci.
Nasmij se kroz suze.
Ako nude utjehu, zahvali se svom djetetu s velikim smiješkom i daj im do znanja da si dobro i da te podržavaju drugi odrasli.
Prošli tjedan, nakon stresnog dana, osjetila sam onaj poznati osjećaj u prsima i obrazima. Suze su potekle, a ovaj put, umjesto da se borim protiv osjećaja, dočekala sam ga s humorom. "Znam, evo opet dolazi vodovod!" Rekla sam svojoj djeci. "Bez brige - odmah zatvorite slavinu!"