"Planirala sam trudnoću no nisam očekivala da ću odmah ostati trudna pa sam se šokirala pogledom na test za trudnoću samo dan prije mog poslovnog puta na edukaciju u Miami. Trebala sam ići na daleki put u trajanju od gotovo mjesec dana, na poslovno usavršavanje gdje ću morati trenirati, sa sto upitnika u glavi mogu li ja to sada. Zbunjena, ali hrabra sve sam izdržala", priča 34-godišnja Ana Kuhanec Brašnović, magistra kineziologije i mama 17-mjesečne Eve Marie. Nastavlja kako joj je trudnoća bila besprijekorna:

"Nisam imala nikakvih tegoba pa sam nastavila raditi punom parom što bih možda promijenila da ponovo planiram dijete. Usporila sam tek nekih mjesec dana pred sam porod. Tada sam prestala i vježbati jer je Eva Maria bila okrenuta na zadak pa sam mislila da će se moja djevojčica okrenuti u prirodan položaj opustim li malo muskulaturu, no kako se nije okrenula imala sam dogovoreni termin za carski rez", kaže vlasnica fitness studija Ana's Sensual fitness, koja je nakon edukacije u Americi, u Hrvatskoj predstavila novu metodu vježbanja uz baletnu prečku zvanu AM metoda.

"Modificirala sam je i kreirala AM metodu za trudnice koja se pokazala uistinu posebnom metodom vježbanja za trudnice. Kako sam osobno vodila i druge programe, kao i studio, dizala sam se rano ujutro, a kasno kretala na spavanje, sada vidim da bih mnogo toga promijenila", kaže i objašnjava: "Osim užitka na poslu koji radim s velikom ljubavlju, puno energije i zadovoljstva, bilo je i nezaobilaznog stresa pa sam sad sigurna da bih u drugoj trudnoći radila samo AM trudničke programe i za osobno zadovoljstvo vježbala Ana's Sensual fitness, a poslovnoj partnerici  prepustila bih sve ostale obaveze oko studija".

Ana's Sensual fitness je psihofizički trening i rad je na ženi u fizičkom, ali i emotivnom smislu, a Ana ga toplo preporučuje svakoj ženi.

"Većina mojih klijentica su majke i mnoge će vam reći da su tek tada postale potpune i da se sada kao majke u svom tijelu osjećaju još i bolje. Ne mislim pritom na koji kilogram viška (što čak nije nužno da imaš ako si mama) već na emotivnu stabilnost i sigurnost koju tada posjeduješ", priča Ana koja se sada osjeća bolje nego ikad i ima manje kilograma nego prije te svojim primjerom potvrđuje da mama može biti i seksi i senzualna.

Vježbanje za trudnice, ali samo ako su prije vježbale

Ana smatra da je vježbanje trudničkih programa važno u trudnoći, ali samo za mame koje tjelovježbu i inače prakticiraju te je ona sastavni dio njihovog života. Ženama koje nikada nisu vježbale, početak vježbanja u trudnoći ipak ne preporučuje: "Sve zdrave navike, kao i tjelovježbu u trudnoći nastavljate, samo je prilagodite trudničkom stanju u kojem jeste, naravno ako je ginekolog odobrio vježbanje i ako je s trudnoćom sve u najboljem redu".

Instruktorica aerobika i fitnessa smatra da ovisno o konceptu trudničkog programa koji trudnica pohađa, svakako se fizički i psihički bolje osjeća tijekom trudnoće. "Vjerujem da će vam to zdravo stanje pomoći i pri prirodnom porodu, iako nitko od nas ne zna kakav će nam porod biti, hoćemo li roditi u nekoliko sati ili ćemo dva dana trpjeti trudove i možda na kraju završiti na carskom rezu. Psihička priprema kao i vježbe disanja od velike su važnosti za smireni porod", savjetuje Ana te dodaje da i nakon poroda treba svakako nastaviti vježbati, ali ne prerano jer u prvim mjesecima dijete majku itekako treba.

"Ako ste bili aktivni kroz trudnoću i niste nakupili 20 ili 30 kilograma viška što se nekim ženama i dogodi, ne morate juriti u fitness, posebno ako dojite, već se u potpunosti posvetite djetetu. Nakon nekoliko mjeseci polagano krenite vježbati i činiti nešto za sebe da se i vi osjećate bolje jer će to osjetiti i vaša beba. To je moj osobni savjet. Kao kineziolog također ne preporučujem pretjerano vježbanje ako dojite, niti ćete moći vježbati ako ste rodili carskim rezom prva dva do tri mjeseca dok se ne oporavite od operacije", objašnjava.

Carski rez i borba s dojenjem

"Ja sam rodila carskim rezom i mnoge žene, da bi izbjegle prirodan porod i strahove od njega, odabrat će ovaj način poroda, no ja se ne bih složila s njima. Iako ne znam kako i koliko dugo bih rađala da nisam morala na carski rez, prva tri dana nakon operacije bila su mi najgora noćna mora i pri dizanju nakon 24 sata jače bolove nikada do tada nisam osjetila. Kako god, sve to zaboraviš kada je tvoje djetešce u rukama, iako je zaista teško na početku", priča Ana s kojom partner nije mogao biti na porodu. "Budući da sam rodila na spinalnoj anesteziji poljubila sam svoje djetešce odmah nakon što sam ju ugledala, zaplakala sam od sreće i taj osjećaj nikada neću zaboraviti niti mogu riječima dočarati taj trenutak sreće", kaže mama koja je od početka znala da želi dojiti svoju bebu.

"Kada mi je krenulo mlijeko, što je bilo malo kasnije nego kod prirodnog poroda, dvije noći nisam uopće spavala, a danju bih satima masirala dojke i zaista se trudila ne bih li u tome uspjela. Već od početka je moja lijeva dojka imala manje mlijeka pa se trebalo dodatno truditi i tjerati moje djetešce da baš na tu dojku jede više, no taj pokušaj bio je bezuspješan. Eva Maria baš tu dojku nikako nije htjela pa bi plakala i plakala", priča Ana.

"Moja se sigurnost u tim trenucima topila pa sam joj samo počela davati desnu dojku na čemu je i ostalo. Ubrzo sam izgubila mlijeko u lijevoj dojci jer izdajanjem nije išlo kako i koliko treba pa sam vjerojatno kao i većina majki na prvi plač pomislila nije li možda gladna jer jede samo jednu dojku. S tom konstatacijom je krenula i prva bočica pa smo onda kombinirali i tako se borili do tri mjeseca kada sam nažalost prestala dojiti", kaže i dodaje da joj je danas zbog toga neizmjerno žao: "Tada sam bila potpuno nesigurna i moje samopouzdanje kao majke, kojega nije bilo, možda je bilo glavni krivac što sam prestala dojiti. Ipak, iako mi je beskrajno žao, ne želim si to predbacivati jer sam se trudila koliko sam tada znala i mogla, ali sada znam za ubuduće", kaže mama i dodaje da ju je majčinstvo jako promijenilo.

Sve je podređenoj maloj Evi Marii

"Iako sam sanjala da ću biti jedna od onih mama koja će dijete podrediti sebi zbog posla i karijere, zbog toga da si olakšam jer puno radim, danas sam presretna što nije tako, ali zaista presretna!", priča Ana koja se na posao, i to ne u potpunosti, počela tek vraćati kad je Eva napunila godinu dana. "Još uvijek ne radim punu satnicu i nastojim ne izbivati previše. Kad god mogu povedem je sa sobom u studio, a najviše posla odradim u vrijeme kad ona popodne spava", dodaje.

"Postala sam mama koja se itekako bori za njezine rituale i njezin red i mogu reći da je apsolutno sve podređeno baš njoj. I jako sam ponosna na vrijeme koje provedem uspavljujući je jer sam baš ja uvijek tvrdila da ću je naučiti spavati samu otkad se rodi", kaže ponosna mama i objašnjava da joj ništa nije važnije od osjećaja sigurnosti i sreće njezine Eve Marie.

"Naravno da sam se morala odreći posla i dijela financija na koje sam do tada bila navikla, no sve mi je to postalo manje važno jer me Eva Maria trebala i još uvijek treba najviše. Prve su godine najvažnije pa sam odlučila da ću biti maksimalno uz nju", kaže Ana koja vrijeme s Evom provodi u dugim šetnjama u prirodi, parku ili s prijateljicama koje također imaju Evine vršnjake pa mogu razmjenjivati iskustva i zabavljati se svi zajedno. "Trenutno mi je najvažnije da sam još uvijek posvećena u potpunosti njoj, iako sebi dam oduška treningom ili nekim izlaskom da napunim baterije".

Putovanja u dvoje postat će 'u troje'

Ana kaže da Eva često viđa i njezine roditelje koji joj pomažu, a najvažniju ulogu nakon nje svakako ima njezin tata, Anin suprug koji također s Evom provodi puno vremena i pomaže u svemu.

"Na početku nam nije bilo lako, oboje smo vrlo samostalni, sve je do tada bilo podređeno samo nama, poslu, našim zajedničkim putovanjima i velikoj komociji koju smo imali, a onda smo naglo sve to izgubili. Nije bilo lako okrenuti odjednom čitav život, ali malo pomalo sve polako sjeda na svoje mjesto. Sada će naša putovanja u dvoje biti u troje, neće biti prekovremenih na poslu kada to ne moramo i slično", priča Ana.

"Važno mi je da se suprug i ja posvećujemo njoj maksimalno te da smo emotivno prisutni i dostupni, kao i da imamo razumijevanja za svaku njenu fazu, od kojih su mnoge itekako zahtjevne. Kažu, najvažnije je da je mama dobro pa nastojim upravo to i biti, jer sam onda sigurna da će i moje djetešce biti dobro", zaključuje mama Ana.