Stručnjaci razmatraju novu dijagnozu 'dubokog autizma', a cilj je bolja podrška
Malo je dijagnoza koje izazivaju toliko polemika i toliko različitih mišljenja kao što je to slučaj s autizmom. Na razinim se aspektima lome koplja oko ovog stanja, i to među vrlo različitim skupinama. Stručnjaci su oni koji moramo i želimo slušati, a oni pokušavaju uvesti novu dijagnozu koja bi određeni stupanj autizma svrstala pod – duboki autizam.
Medicinski časopis Lancet, naime, angažirao je skupinu međunarodnih stručnjaka koji su predložili novu kategoriju "dubokog autizma". Ova bi kategorija opisivala autistične osobe koje vrlo malo ili nimalo ne govore (usmeno, pisano, znakovnim putem ili uz pomoć komunikacijskog uređaja), koje imaju IQ manji od 50 i kojima je potreban 24-satni nadzor i podrška. Ta bi se dijagnoza primjenjivala samo na djecu u dobi od osam i više godina, kada se njihove kognitivne i komunikacijske sposobnosti smatraju stabilnijima.
U istraživanju koje je provedeno u Australiji, pokušali su ustanoviti kako bi ova kategorija mogla utjecati na procjene autizma. Pokazalo se da 24% autistične djece ispunjava ili je bilo u riziku od ispunjavanja kriterija za duboki autizam.
Ova kategorija zapravo ništa ne mijenja, nego je namijenjena kao pomoć onima koji pružaju podršku osobama s autizmom. Osim toga, to bi potaknulo one koji provode istraživanja da uključe više ovakvih osoba kad se radi o planiranju i pružanju podrške, kako se autistične osobe s najvećim potrebama ne bi zanemarile.
Ipak, neki su izrazili zabrinutost da bi se autistične osobe koje ne spadaju u ovu kategoriju mogle doživljavati kao imaju manje potrebe te biti isključene iz pružanja podrške na bilo koji način. Drugi tvrde da kategorija ne naglašava dovoljno snagu i sposobnosti autističnih osoba te da previše naglašava izazove s kojima se suočavaju.
U toj prvoj australskoj studiji stručnjaci su ispitali podatke 513 autistične djece procijenjene između 2019. i 2024. godine. Studija je trebala dati odgovore na pitanja poput "Koliko je djece ispunjavalo kriterije za duboki autizam?" i "Jesu li postojale značajke ponašanja koje su izdvajale ovu skupinu?" Budući da su ovo sve u vrijeme ispitivanja autizma bila djeca mlađa od osam godina, karakterizirali su ih kao djecu "u riziku od dubokog autizma".
Oko 24% autistične djece u studiji ispunjavalo je ili je bilo u riziku od ispunjavanja kriterija za duboki autizam. To je, kažu stručnjaci, slično udjelu djece u svijetu. Gotovo polovica djece (49,6%) pokazala je ponašanja koja su predstavljala sigurnosni rizik, poput pokušaja bijega od skrbnika, u usporedbi s jednom trećinom (31,2%) druge autistične djece.
Ono što su stručnjaci otkrili ovom klasifikacijom je da definicija "dubokog autizma" nije uvijek u skladu sa službenim dijagnostičkim razinama koje određuju razinu podrške. U ovoj studiji 8% djece u riziku od dubokog autizma klasificirano je kao da su razina 2, a ne razina 3 (osoba kojoj treba najviša razina podrške). Istovremeno, 17% djece klasificirane kao razina 3 nije ispunjavalo kriterije za duboki autizam.
Sve u svemu, ova bi dijagnoza bila najznačanija onima koji odlučuju o pružanju podrške takvoj djeci. No ostaje pitanje bi li takvo nešto išta promijenilo u našim krajevima...