Strogo roditeljstvo na djetetu ostavlja ovih 8 posljedica koje se vide tek puno kasnije
Važno je postavljati granice u roditeljstvu, to smo već dosad itekako dobro naučili – kako u teoriji, tako i na vlastitoj koži. Nikad neće naše roditeljstvo biti savršeno, nikad neće sve biti baš onako kako treba, nikad nećemo biti "bez grijeha", ali možemo dati sve od sebe da budemo što bolji u tom što radimo i da neprestano napredujemo i ispravljamo.
No ono što sigurno znamo je da strogo roditeljstvo nije dobar izbor iz više razloga. Evo što kažu stručnjaci, koje posljedice iza sebe ostavlja strogo roditeljstvo – a vide se tek godinama kasnije.
Osoba koja je odgajana strogim stilom roditeljstva kasnije:
1. Neprestano ugađa ljudima i to ju iscrpljuje
Strogo roditeljstvo podrazumijeva gotovo uvijek da se svaku radnju mora odobriti ili ne odobriti, a čini se kao da je ljubav uvjetovana ispunjavanjem očekivanja. Ne čudi činjenica da mnoga takva djeca nauče da moraju ugađati ljudima, da će ih drugi prihvatiti samo ako ih usrećuju. To se protegne kasnije i na karijeru, druge odnose...
Na kraju osoba prestane misliti na to što želi sama, nego samo želi izbjeći razočaranje drugih.
2. Sklona je perfekcionizmu koji paralizira umjesto da motivira
Dijete koje je odraslo pod pritiskom da bude savršeno, kasnije ne odlučuje i ne bira biti izvrsno, nego postaje tjeskobno u utrci za perfekcionizmom. Psiholozi su otkrili da djeca odgojena pod izuzetno visokim standardima često razvijaju 'maladaptivni perfekcionizam' – to je nezdrava vrsta perfekcionizma koja osobu tjera da po pet, šest puta sve provjerava, da propušta rokove jer se ništa ne čini dovoljno dobrim i da pati od nesanice promišljajući koje je sve greške napravila tog dana.
3. Teško vjeruje u vlastitu prosudbu
Strogi roditelji uglavnom donose odluke umjesto djece u djetinjstvu, ali svako mišljenje odbacuju, pa nije lako naučiti vjerovati sebi. Takve osobe kasnije u životu neprestano sumnjaju u svoju sposobnost samostalnog suočavanja sa životnim izazovima. Svaki izbor postaje kriza. To se očituje u stalnom preispitivanju, traženju savjeta od svih prije donošenja čak i malih odluka i mučnom osjećaju da će sve pokvariti.
Takve osobe su često u vezama ili karijerama koje im ne odgovaraju jer je - netko drugi mislio da su dobre za njih.
4. Potiskuje emocije koje se gomilaju dok ne eksplodira
Strogo odgajana djeca često čuju rečenice poput "Prestani plakati ili ću ti dati razlog za plakanje" ili "Nemoj biti tako osjetljiv/a" ili "Pretjeruješ." Strogi roditelji često emocije doživljavaju kao probleme koje treba riješiti, a ne kao iskustva koja treba osjetiti. Dijete tako nauči da mora sve potisnuti, pa to i čini, dok ne – eksplodira. Ova djeca nikad ne nauče regulirati emocije.
5. Teži neovisnosti koja sprječava pravu povezanost
Strogo roditeljstvo stvara djecu koja su ovisna o odobravanju, a zapravo neovisna u praksi. Razlog leži u tome da traženje pomoći znači priznavanje slabosti – barem strogi roditelji to tako vide i podučavaju. Takva djeca, na kraju, često izbjegavaju vezanje uz neku osobu.
6. Anksiozna je
U djetinjstvu ovo dijete neprestano hoda na prstima oko drugih jer nikad ne zna je li nešto krivo napravilo. Živčani sustav tako uči uvijek biti u stanju pripravnosti. To potiče na pretjerano razmišljanje o svakoj interakciji, pripremu za najgore scenarije koji se nikada ne događaju i stalni osjećaj da se nešto loše sprema.
7. Sindrom varalice potkopava svako postignuće
Bez obzira na to koliko osoba postigne, nikada nije dovoljno. Uvijek je to bilo samo – sretna okolnost, dobar tajming, ništa posebno. Kada ništa nikada nije bilo dovoljno dobro dok smo odrastali, tada internaliziramo poruku da nismo dovoljno dobri. Čak i kada uspijemo, ne preuzimamo zasluge.
8. Paralizira ju strah od neuspjeha
Kada su pogreške u djetinjstvu dovele do ozbiljnih posljedica, kada je neuspjeh značio gubitak ljubavi ili suočavanje s oštrom kaznom, ne iznenađuje da se rizik čini nemogućim u odrasloj dobi. Rast zahtijeva rizik, čenje zahtijeva pogreške, uspjeh zahtijeva višestruke neuspjehe na tom putu.