Jeste li znali da mame mogu ispružiti ruku do drugog kraja kreveta da dosegnu varalicu, bez da pomaknu tijelo na kojem spava beba. Mogu i kihnuti bez da proizvedu ikakav zvuk, tako da začepe nos ili kihnu u deku.

U stanu na milimetar znaju svaki dio parketa koji škripi, a zvuk prepoznaju i iz drugog kraja stana. U slučaju da netko drugi stane kad beba spava, točno znaju gdje se taj netko nalazi i u stanju su mu skočiti za vrat ako se beba probudi.

Mame mogu za grad spakirati sebe i dijete za 15 minuta (od toga 10 minuta pakiranja jednom rukom, jer je u drugoj beba), a da pritom ne izgledaju baš ko Sarah Jessica Parker, ali nisu ni daleko, naravno, kad je u casual izdanju.

Pakiranje za šetnju

Pod pakiranjem mislim - pranje zubi, kamufliranje masne kose, stavljanje osnovne šminke uz bebačicu koja te vuče za hlače, razvlači wc papir po kupaonici, padne pa tuli, vadi čarape i gaće iz ladica i prljavi veš iz korpe, zatim prematanje i oblačenje te navedene bebačice koja je uvijek bolje zbigecana nego mama, (jer ionako, fala Bogu, svi gledaju njih, a ne mame) pa pakiranje dječje torbe u koju ide – voda u dudi u termosici, mlijeko u prahu, kašica, žličica, podbradak, vlažne maramice, pelene, gaza, rezervna odjeća, šeširić, mlijeko za sunčanje, voda, smokiji..., pakiranje mamine torbice, traženje naočala, ključeva, mobitela i sve to s djetetom u ruci, jer tu već gubi strpljenje.

Kad konačno izađu van iz stana, mame obavezno provjeravaju jesu li se obule, imaju li maskaru na oba oka i nisu li slučajno izašle u pidžami. Nakon pet minuta uviđaju da su zaboravile varalicu, a tate im obično kažu – uvijek nešto zaboraviš.

Jeste li znali da mame mogu normalno funkcionirati nakon neprospavanih noći (uz malu pomoć blaženog kofeina), pospremiti cijeli stan u roku od pola sata kada beba spava (i tako 25 puta dana, a da nikad nije pospremljeno), a kad se beba probudi mogu pjevati Old Mc'donaldsa i Kad se male ruke slože iz svega glasa i uz to raditi retardirane face i plesati najgluplje moguće pokrete koje možete zamisliti, jer bebe na to umiru od smijeha. Usput se dodavaju loptom, plešu s bebom, uče ju gdje je pametna glavica, kako se plješće bravo, bravo i slično.

Nekoliko puta na dan videima s plesom i gugutanjem svojega sunca stignu opskrbiti muža, bake, dede, tete, frendice i ostalu rodbinu. Mame uz sve navedeno stignu sa svojim bebačima i na sve moguće pričaonice, radionice, savjetaonice i sve tome slično.

Kuhanje ručka s bebom

Mame također mogu osjetiti kada je dijete gladno, kada će se probuditi, kada će kakati, kad bi se mazilo, no da mame imaju 'filing' za svoje bebe već znaju i vrapci na grani i to nam nitko nikad nije prepisao u neke super moći. Jednostavno su to uzeli zdravo za gotovo. Mame imaju šesto čulo i to je tak.

Pod kuhanjem ručka mislim – čišćenje luka na pola pa dodavanje slikovnice bebi, čišćenje druge polovice pa nosanje bebe koja je pala dok je hodala s guralicom, guljenje krumpira u više navrata pa dojenje bebe, rezanje mesa pa stavljanje crtića, pirjanje luka uz preskidanje pokakane pelene... Kad tate dođu kući obično pitaju – a ne bi bilo bolje da si stavila noklice u juhu?

Normalno da oni ne shvaćaju što smo mi sve radile kad se oni vrate s posla, jer je sve isto kao i kad su otišli.

Još je mama stigla i popiti kavu u gradu. (o tome kako izgledaju naše kave u prethodnoj kolumni).

A kad mama krene na posao, još nije ni svjesna što ju čeka, iako se često zapita kad će sve to stići, no o tome kad iskusimo nove izazove, u sljedećoj kolumni. (Scenarij s dvoje ili više djece mi za sada spada u SF žanr).

Sve što Tata radi je totalno super i cool

No iako su mame tu za većinu stvari, a tako nam je uostalom i priroda odredila, tate su posebna priča u životu tih malih bića. Tata je Tata s velikim slovima. I zato je neprocjenjivo kad naša Iskra skače i vrišti od sreće kad se s posla na vratima pojavi Tata.

Sve što Tata radi je totalno super i cool pa ih bebači u svemu oponašaju. Tate uskaču kad se beba noću budi, premata, uspavljuje, kopira crtiće na stick, uspavljuje i neizmjerno voli i mamu i bebu. A i ne bi mi mame imale vrijeme za sebe, ili navečer otišle na kavu s frendicama, da Tata ne pričuva svoju mezimicu.

I na kraju dana, kosa nam je razbarušena, gazimo po igračkama, ne znamo gdje nam je glava, ali imamo sjaj u očima i osmijeh na licima.

Jer iako imamo milijun obaveza i trilijun stvari za obaviti i još smo toliko ostavili za sutra, vrijeme, makar ide brže, nikad nije bilo bogatije i kvalitetnije provedeno, kao od kad nam se pridružila Iskra. Koliko nam energije oduzme, tri puta više nam daje.

Jer, kako je zapisao Paulo Coelho, a ja se odmah pronašla: 'Svako dijete može odrasle naučiti tri stvari':

1. Biti zadovoljan bez razloga

2. Uvijek naći zanimaciju

3. Upotrijebiti sva sredstva kako bi dobili ono što žele'