Što meni nekako najviše nedostaje otkad sam u braku i od kad sam roditelj? Mislim da ćete se svi složiti da je to ono vrijeme koje imamo samo za sebe. Mame su posebno izložene tom pritisku i kroničnom nedostatku vremena pa čak i odlazak na tuširanje, da ne kažem piškenje, postane luksuz. Nekako čim zatvorim vrata od WC-a moji primijete da me nema, mlađi tuli ispred vrata, a stariji sin urla "Mama, brat plače". 

Kad sam ja bila mala, bilo je prirodno da ja zabavim mlađeg od sebe, a danas je prirodno da moramo pripremiti starijeg djeteta na dolazak mlađeg. Još je i dobro ako se sve završi s malom dozom ljubomore, a ne bude još uključen i dječji psihoterapeut. Bilo kako bilo, ako nemamo dobru mamu ili svekrvu kojoj ćemo moći ostaviti malo klince, sve pada na nas.

Djeca su moj svijet

Ima sjajnih muževa, neću reći da nema i ona koja ima takvog koji će oprati suđe ili zna skuhati nešto bez da potpali pola kuhinje, može slobodno otići i platiti mu misu. No, nekako iz iskustva znam da nekako nisu dugi redovi tih koje bi plaćale. Muško će uvijek biti "jadno muško" koje radi po čitav dan, a ženi će se uvijek prigovarati: "A od čega si ti umorna, cijeli dan si kući s djecom". Mama nema početak i kraj radnog vremena, dan počinje i završava kad djeca žele. Kad su bolesni, to je priča za sebe. U mojoj glavi tada postoji mali sat koji noću svako malo zvoni  i budi me da provjerim stanje. Nakon noćne smjene, nema spavanja, nastavljamo dan, igramo se, kuhamo, spremamo.

Moji klinci su već relativno samostalni, nije da imam tu sreću, nego ih tako učim. S prvim djetetom napravite neke greškice, poslije s drugim sve nekako ide lakše. Svim mladim mamama koje su trenutno u fazi nespavanja i dojenja i neoprane kose i pitaju se kako drugima ide lako, poručujem: Ne ide nikome lako jer svima je to jednom bilo novo. Međutim, kad prođe, onda se zaboravi. Tko kaže da mu je išlo kao od šale, taj laže.

Velika je istina da kad postaneš mama tvoje dijete je tvoj svijet, ne postoji nešto što se usporediti može s njihovim osmijehom, njihovim prvim riječima ili koracima. Njihovi uspjesi postanu vaši, a vi ionako uvijek možete staviti velike naočale pa "ubit oko" dok čekate u redu.