Prošlog vikenda bili smo u Varaždinu gdje se održavalo Međunarodno natjecanje mladih pijanista, a moje su cure sudjelovale u natjecanju, svaka u svojoj kategoriji. Nakon natjecanja nestrpljivo smo iščekivali rezultate. Starija kćer ima iza sebe već nekoliko nagrada i svi ju uvijek hvale i hvale. Tako je i sada osvojila jednu od nagrada. I naravno, svi čestitaju i čestitaju. I to nije ništa čudno ili neuobičajeno da do mene nije došla moja mlađa kćer i tiho mi šapnula: „ Mami, i od mene svi očekuju neku nagradu, a ja se bojim da ću ih razočarati". Na svu sreću nije bilo tako jer je i ona osvojila u svojoj kategoriji nagradu, ali mene su te riječi jako dirnule. Jako. Točno znam kako se osjećala.

I ja sam bila mlađa sestra

Budući da sam i sama mlađa sestra i da smo sestra i ja totalno različite, znam kakav je taj osjećaj kada imaš stariju sestru koja je u svemu uspješna, uvijek sluša mamu i tatu i sada svi očekuju od tebe to isto. Točno se sjećam kako su mi svi uvijek govorili: „I ti ćeš biti kao tvoja sestra, tako vrijedna i uspješna, tako dobra u školi.“ Bože, kako sam mrzila sve te ljude koji su očekivali da budem ista kao i moja sestra! Ljude koji nisu razmišljali da sam ja ja, a moja sestra moja sestra. I vječito sam bila "obilježena" time da moram biti kao moja sestra. Točno se sjećam kakav mi je to bio teret – biti kao moja sestra. I onda kada nisam u svemu bila jednako dobra kao moja sestra uvijek sam slušala iste riječi: "Joj nisi se bacila na svoju sestru. Pogledaj kako je ona dobra".

Toliko mi je puta došlo da im kažem da ne želim biti moja sestra, već ja ovako nesvršena u onim stvarima u kojima je moja sestra bila savršena, ali zato s druge strane savršena u stvarima u kojima je ona bila nesavršena. I nikada nisam ,a bome ni dan danas ne razumijem te ljude zašto uvijek uspoređuju braću i zašto jednostavno ne puste dijete da bude ono što je, bez uspoređivanja i bez nabacivanja tog tereta „da  budem kao moja sestra“. Moja sestra je moja sestra, a ja sam ja.

Svaka je na svoj način posebna

Zagrlila sam svoju kćer jako, najjače što sam mogla, jer točno sam znala kakav teret nosi u sebi i kako se osjeća. Bilo je već dovoljno teško što je iščekivala rezultate svog natjecanja, bilo je dovoljno teško što je prošla sav onaj stres zbog treme hoće li dobro odsvirati ili će nešto zeznuti, zaboraviti koju notu, a sad još i to. To nježno stvorenje trebalo je samo hrabrost, podršku i ljubav, a ne još dodatan teret da mora bili jednako dobra kao sestra.

E pa draga moja kćeri, zapamti da nikada ne moraš biti kao tvoja sestra, već moraš biti ti jer ti si jednako dobra kao i tvoja sestra bez obzira na to što si različita od nje. Zapamti da si posebna jednako kao i tvoja sestra i da uvijek, ali baš uvijek moraš raditi ono što voliš i u čemu uživaš radi sebe, ne radi drugih. I nikoga, ali baš nikoga nećeš ti razočarati, ako u nečemu ne uspiješ ili ako nisi jednako dobra u nečemu u čemu je tvoja sestra dobra, jer imaš ti puno drugih stvari u čemu si jako, jako dobra.  

I sljedeći puta kada ti netko kaže: „I ti ćeš biti tako dobra kao tvoja sestra?". Ti se jednostavno nasmiješi i reci im: "Ne, ja ću biti ja, ovakva kakva jesam“ i nastavi dalje raditi stvari u kojima si ti dobra. Znam da to neće biti uvijek lako, ali ako znaš koliko vrijediš lakše ćeš podnijeti taj teret.

Nikoga ti nećeš razočarati, sve dok si svoja, jer mi vas volimo baš takve kakve jeste - svaka je na svoj način posebna.