Sebična djeca i kad odrastu roditeljima često govore ovih 11 rečenica
To što je dijete odraslo ne znači baš da je prestalo očekivati da će roditelji uvijek biti tu za njega. Naravno, sasvim je normalno da odrasla djeca ponekad trebaju pomoć, savjet ili podršku. Međutim, problem nastaje kada se ta pomoć podrazumijeva, a roditeljske potrebe i želje su u drugom planu.
Neka odrasla djeca teško prihvaćaju da roditelji imaju pravo reći „ne”, postaviti granice ili jednostavno odlučiti da nešto ne žele učiniti. Pritom se mogu koristiti rečenicama koje kod roditelja izazivaju osjećaj krivnje ili ih navode da popuste.
Psiholog Jeffrey Bernstein ističe da je postavljanje granica važno i u odnosu s odraslom djecom. Roditelji mogu biti podrška, ali to ne znači da pritom trebaju zanemariti sebe.
Ovo je 11 rečenica koje se često mogu čuti u odnosima u kojima odrasla djeca očekuju previše od svojih roditelja.
1. „Dužan si mi”
Neka djeca odrastaju uz osjećaj da se svaka usluga mora vratiti. Ako su odmalena naviknula da za dobro ponašanje slijedi nagrada ili da ljubav i pažnju trebaju na neki način zaslužiti, takav način razmišljanja mogu prenijeti i u odraslu dob.
Psihijatrica Christine B. L. Adams upozorava da odnosi u kojima se sve svodi na ono što jedna osoba daje, a druga dobiva, mogu negativno utjecati na djecu.
Kasnije se to može očitovati tako da odraslo dijete, kada pomogne roditelju ili ga sasluša u teškom trenutku, očekuje nešto zauzvrat. Ponekad je to novac, ponekad usluga, a ponekad neka druga vrsta pomoći.
2. „Vratit ću ti novac”
Mnogi roditelji danas financijski pomažu svojoj odrasloj djeci. Prema podacima Savings.com, više od polovice roditelja sudjeluje u pokrivanju troškova svoje odrasle djece, od stanovanja do svakodnevnih potreba.
I nije teško razumjeti zašto. Mladima danas nije jednostavno financijski se osamostaliti.
No razlika je u tome kako odraslo dijete doživljava roditeljsku pomoć. Dok su jedni na njoj zahvalni, drugi je s vremenom počnu uzimati zdravo za gotovo.
Tada rečenice poput „Vratit ću ti novac” ili „Bez tebe to ne mogu platiti” mogu postati nešto što roditelji stalno slušaju, bez puno zahvalnosti ili razumijevanja za njihove mogućnosti.
3. „Pa nije to ništa strašno”
Roditelju možda nije jednostavno posuditi novac, pričuvati unuke ili promijeniti svoje planove kako bi pomogao odraslom djetetu. No dijete to ponekad ne vidi tako.
Kada kaže „Pa nije to ništa strašno”, zapravo može umanjivati ono što od roditelja traži.
A roditelji, iako su uvijek roditelji, imaju i svoj život. Imaju obveze, odnose, planove i potrebe koje ne bi trebali stalno stavljati na čekanje.
4. „Ti nemaš pojma kako je danas živjeti”
Svaka generacija odrasta u drukčijim okolnostima. Današnji mladi suočavaju se s visokim troškovima života, nesigurnošću i brojnim izazovima koje njihovi roditelji možda nisu imali u istom obliku.
No to ne znači da roditeljska iskustva nemaju nikakvu vrijednost.
Odraslo dijete može se ne slagati s roditeljem, ali to ne mora značiti da treba odbaciti sve što roditelj kaže. Ponekad je dovoljno saslušati drugu stranu i pokušati razumjeti zašto razmišlja drukčije.
5. „Zar ne vidiš koliko mi je teško?”
Kada odraslom djetetu nije lako, prirodno je da se obrati roditeljima. Ponekad mu je dovoljno samo da ga netko sasluša i pokaže da vjeruje u njega.
Psiholog Jeffrey Bernstein upravo zato ističe koliko djetetu mogu značiti riječi: „Vjerujem u tebe.”
No postoje i situacije u kojima odrasla djeca roditeljsku zabrinutost koriste kako bi dobila ono što žele.
Roditelji se tada mogu osjećati loše ako ne mogu pomoći ili ako odluče odbiti neki zahtjev. Ipak, postaviti granicu ne znači okrenuti leđa djetetu. To samo znači biti iskren oko toga koliko i na koji način mogu pomoći.
6. „Budi sretan što uopće razgovaram s tobom”
Mnogi roditelji, posebno kada se djeca odsele, žele s njima provoditi što više vremena.
No kada odraslo dijete zna koliko roditelju znači njihova bliskost, ponekad to može iskoristiti.
Rečenice poput „Budi sretan što uopće razgovaram s tobom” ili „Ne znam ni zašto dolazim” mogu roditelja povrijediti, ali i potaknuti ga da popusti samo kako ne bi narušio odnos.
Bliskost s djecom ne bi trebala ovisiti o tome koliko im roditelji mogu dati ili učiniti za njih.
7. „Nisam tražio da se rodim”
Ova rečenica nije nepoznata mnogim roditeljima. No kada je izgovara odrasla osoba kako bi roditelje okrivila za sve što joj se događa, ona može postati ozbiljan problem u odnosu.
Naravno da nitko nije birao hoće li se roditi, ali odrasla dob sa sobom donosi i odgovornost za vlastite odluke.
Stalno prebacivanje krivnje na roditelje ne pomaže ni jednoj strani, a može samo dodatno udaljiti članove obitelji.
8. „Nisam ja kriv”
Nije uvijek lako priznati da smo pogriješili, ali upravo je to važno za dobre odnose.
Neka odrasla djeca teško prihvaćaju odgovornost za svoje postupke. Umjesto da priznaju pogrešku ili se ispričaju, radije će pronaći opravdanje ili krivnju prebaciti na nekoga drugoga.
Rečenice poput „Nisam ja kriv” ili „Zašto bih se ja ispričavao?” tada postaju način izbjegavanja neugodnog razgovora.
No bez preuzimanja odgovornosti teško je izgraditi odnos u kojem se obje strane osjećaju poštovano.
9. „Ti uvijek misliš samo na sebe”
Ponekad se dogodi da osoba koja se ponaša sebično upravo za sebičnost optužuje nekoga drugoga.
Savjetnica za mentalno zdravlje Geralyn Dexter objašnjava da se takvo ponašanje naziva projekcijom. Riječ je o situaciji u kojoj vlastite osobine ili postupke pripisujemo drugoj osobi.
Primjerice, roditelj pokušava objasniti da mu neki zahtjev odraslog djeteta ne odgovara, a razgovor se odjednom pretvori u optuživanje roditelja da misli samo na sebe.
Takve situacije mogu biti posebno teške jer roditelj na kraju može početi preispitivati vlastite osjećaje i odluke.
10. „Zar mi ne možeš jednostavno vjerovati?”
Povjerenje je važno, ali ono se ne može uvijek podrazumijevati samo zato što je riječ o obitelji.
Gradi se kroz iskrenost, ponašanje i međusobno poštovanje.
Ako odraslo dijete stalno traži da mu roditelji vjeruju, a pritom im ne daje razlog za to, ova rečenica može postati način da ih nagovori da odustanu od svojih pitanja ili sumnji.
Roditelji imaju pravo postavljati pitanja i donositi vlastite odluke, čak i kada je riječ o njihovoj djeci.
11. „Nemam vremena”
Odrasla djeca imaju svoj posao, obveze, prijatelje i obitelj. Sasvim je razumljivo da ne mogu uvijek doći na ručak, obiteljsko okupljanje ili druženje s roditeljima.
Ponekad im je potreban i odmak od obiteljskih odnosa koji ih opterećuju.
Problem može nastati kada je „Nemam vremena” gotovo uvijek odgovor na roditeljski poziv, dok se dijete bez problema javlja kada nešto treba.
Održavanje odnosa traži trud s obje strane. Iako odrasla djeca imaju pravo na svoj život i vlastite granice, važno je da ne zaborave da i roditelji trebaju pažnju, razumijevanje i osjećaj da su im važni, prenosi Yourtango.
*uz korištenje AI