Roditelji koji nesvjesno gaslightaju djecu često koriste ove rečenice
Svaki roditelj zna koliko je teško ostati smiren kada dijete ima ispade bijesa, ne sluša ili se dogodi neka druga napeta situacija. U takvim trenutcima lako nam izleti rečenica o kojoj uopće ne razmišljamo, a neke od njih mogu učiniti upravo ono što nismo željeli, umanjiti ono što dijete osjeća ili ga navesti da posumnja u vlastiti doživljaj neke situacije.
Neke od tih rečenica toliko su uobičajene da ih vjerojatno ni ne doživljavamo kao problematične. Ipak, stručnjaci upozoravaju da mogu biti oblik nesvjesnog gaslightinga.
1. „Dobro si, nije ti ništa“
Kad dijete plače zbog pada ili je usred tantruma, „nije ti ništa“ često izgovorimo u pokušaju da ga što prije smirimo. No ako je dijete u tom trenutku uzrujano ili ga nešto boli, njemu očito ipak nešto jest.
Savjetnica za mentalno zdravlje Rachel Tuchman upozorava da takvim riječima djecu učimo potiskivati osjećaje, umjesto da im pomognemo naučiti kako se s njima nositi.
Umjesto „nije ti ništa“, predlaže rečenice poput: „Vidim da si jako uzrujan i u redu je da se tako osjećaš“ ili jednostavno: „Slušam te.“
2. „Ne možeš biti sit, još ti je ostalo hrane na tanjuru“
Mnogi od nas odrasli su uz pravilo da se s tanjura mora pojesti baš sve. Problem nastaje kada djetetu koje kaže da je sito govorimo da nije, umjesto da mu dopustimo da posluša vlastito tijelo.
Pedijatrica Susan Woolford objašnjava da inzistiranje na tome da dijete pojede sve što mu je servirano može dovesti do prejedanja, osobito ako je porcija prevelika za njegovu dob.
Ne mora zato svaki obrok završiti praznim tanjurom. Ako je dijete sito, ostatak hrane može ostaviti za kasnije.
3. „Ne može ti biti hladno, vani je vruće“
Tebi je vruće, a dijete tvrdi da mu je hladno? Možda ti nema nikakvog smisla, ali to ne znači da se ono zaista ne osjeća tako.
Umjesto uvjeravanja da mu „ne može biti hladno“, jednostavnije je prihvatiti što ti govori i, ako treba, ponuditi mu nešto što će mu pomoći da mu bude ugodnije.
4. „Tako me živciraš“
Naravno da nas djeca mogu naljutiti i frustrirati. Problem je kada im počnemo govoriti da su ona odgovorna za naše osjećaje.
Prema stručnjacima iz Gordon Training Internationala, dijete koje često sluša da je ono razlog roditeljeve ljutnje može početi osjećati da je njegova odgovornost i popraviti roditeljevo raspoloženje.
Ako osjetiš da si na rubu, sasvim je u redu reći da ti treba nekoliko minuta da se smiriš. Svojom ljutnjom ipak trebaš upravljati ti, a ne dijete.
5. „Nije se tako dogodilo, krivo se sjećaš“
Ovo je možda i najočitiji primjer. Kada djetetu kažeš da se nešto nije dogodilo onako kako ono pamti, dovodiš u pitanje njegovo sjećanje i doživljaj situacije.
Naravno, sasvim je moguće da isti događaj roditelj i dijete pamte drukčije. U tom slučaju razgovor ne mora početi tvrdnjom da je dijete u krivu. Možeš mu reći da se ti toga sjećaš drukčije i pokušati čuti kako je ono doživjelo ono što se dogodilo.
6. „Do sada bi već trebao znati“
Djeca ne sazrijevaju po rasporedu i neće svako dijete u istoj dobi znati ili moći iste stvari. Ono što se roditelju čini kao nešto što bi dijete „već trebalo znati“ njemu možda još uvijek nije tako jednostavno.
Takva rečenica može izazvati sram i osjećaj da je s njim nešto pogrešno. Puno više smisla ima ponovno mu objasniti što treba napraviti i pomoći mu da to nauči.
7. „Prestani se bojati, nemaš se čega bojati“
Strah nije ništa manje stvaran samo zato što nama djeluje bezazleno. Dijete se može bojati psa, visine, igle ili nečega što nama uopće nije strašno.
Možda iza tog straha postoji i neko neugodno iskustvo za koje ne znaš. A čak i ako ne postoji, reći djetetu da se jednostavno prestane bojati neće učiniti da strah nestane. Umjesto toga, možeš mu pomoći da se osjeća sigurno dok se s njim nosi.
8. „Trebao bi biti zahvalan, druga djeca imaju puno manje“
To što je nekome drugome teže ne znači da tvoje dijete nema pravo biti tužno, razočarano ili povrijeđeno.
Djetetu koje nešto muči usporedba s djecom kojoj je „još gore“ neće riješiti problem. Umjesto toga, možeš saslušati što ga muči i pitati postoji li nešto što možeš učiniti da mu bude lakše.
9. „Ma nije te boljelo“
Dijete padne s bicikla, udari se i počne plakati, a nama automatski izleti: „Ma nije ti ništa.“ Možda ga time pokušavamo utješiti, ali zapravo mu govorimo da ono što upravo osjeća nije stvarno.
Slično vrijedi i kada su u pitanju povrijeđeni osjećaji. Ako dijete svaki put čuje da „nije tako strašno“, s vremenom može početi skrivati kako se zaista osjeća. Ponekad su zagrljaj i „vidim da te boli“ sasvim dovoljni.
10. „Ti uvijek nešto izmišljaš“
Dijete može neki događaj doživjeti ili zapamtiti drukčije od tebe, a da pritom ništa ne izmišlja. Ako mu odmah kažeš da se nešto nije dogodilo ili da je sve izmislilo, teško da će poželjeti nastaviti razgovor.
Umjesto toga možeš reći: „Ja se toga ne sjećam tako, ali želim čuti kako se ti toga sjećaš.“ Tako ne moraš prihvatiti njegovu verziju kao jedinu istinu, ali mu daješ priliku da ti objasni svoj pogled na situaciju.