Kao roditelj, većinu vremena trudiš se dati najbolje od sebe. Ipak, postoje trenuci kada izgubiš strpljenje, povisiš glas ili reagiraš na način koji nije u skladu s tvojim vrijednostima.

U nekim situacijama svjesna si da si pogriješila i pokušavaš to popraviti – stručnjaci to nazivaju rupture and repair, odnosno narušavanje odnosa i njegovo popravljanje. No ponekad uopće ne primijetimo da smo učinili nešto što djetetu može biti štetno. Upravo zato je važno educirati se i osvijestiti ponašanja koja mogu negativno utjecati na dječju emocionalnu dobrobit.

Jedna kanadska psihoterapeutkinja posljednjih mjeseci na društvenim mrežama podiže svijest o dječjoj traumi i načinu na koji ona može nastati, često i bez loše namjere odraslih.

Psihoterapeutkinja Morgan Pommells podijelila je objavu u kojoj navodi ponašanja roditelja koja mogu biti traumatična za djecu. Neka od njih možda su ti očita, dok bi te druga mogla iznenaditi.

Prema pisanju portala The Mirror, ovo je 10 roditeljskih ponašanja za koja Pommells upozorava da mogu ostaviti traumu:

• Vikanje na djecu čim dođeš kući s posla
• Davanje “tišine” cijeloj obitelji
• Buđenje djece agresivno ili uz glasne zvukove
• Različito tretiranje djece, osobito sinova
• Rečenice poput: “Pa valjda sam ja onda najgora mama” kad je dijete povrijeđeno
• Odbijanje isprike uz objašnjenje “ja sam roditelj”
• Očekivanje da svi hodaju po jajima kad si loše volje
• Nezaštititi dijete od drugog roditelja kada se ponaša štetno
• Oslanjanje na dijete za emocionalnu podršku kao na partnera
• Vjerovanje da dijete treba biti zahvalno jer ga hraniš i ima krov nad glavom – to je tvoja odgovornost

Kako vlastite traume utječu na roditeljstvo

U objavi na Instagramu, Pommells objašnjava da roditelji koji nose nerazrijeđene vlastite traume mogu nesvjesno ponavljati iste obrasce sa svojom djecom.

“Ako u ovom popisu prepoznaješ ponašanja svojih roditelja, tvoja ljutnja, tjeskoba i osjećaj povrijeđenosti su stvarni i opravdani,” poručuje. “To su obilježja emocionalno nezrelih roditelja koji, opterećeni vlastitim traumama, pokazuju emocionalnu nestabilnost, manjak empatije i često stavljaju svoje potrebe ispred djetetovih.”

Dodaje i da mnoga odrasla djeca takvih roditelja sumnjaju u vlastita iskustva upravo zato što trauma nije uvijek očita ili “dramatična”.

“Ali to ne znači da si to umislila. Umjesto da umanjuješ vlastite osjećaje, put ozdravljenja uključuje učenje povjerenja u vlastitu stvarnost i povratak sebi,” naglašava Pommells.

U komentarima ispod objave brojni su ljudi podijelili vlastita iskustva i zahvalili joj što otvoreno govori o temama o kojima se rijetko govori – osobito kada je riječ o roditeljstvu i emocionalnim ranama iz djetinjstva.

Ostavlja posljedice 13 znakova da je vaša obitelj disfunkcionalna i kako to utječe na djecu