"Prvo dvoje djece odgajala sam po načelima koja su uobičajena u našem društvu. Slušala sam raznorazne savjete - ne nosi ih previše, razmazit ćeš ih, otiđi bez pozdrava jer se dijete zaigralo, postavi čvrste granice i budi dosljedna do kraja, zna se što je pristojno, a što nepristojno ponašanje, pristojno obilno hvali, nepristojno kažnjavaj... Iako su takvi savjeti bili protivni mom osjećaju, znala sam se čak kriviti kada ih nisam bila sposobna primijeniti", priznaje Jane Kramar, terapeutkinja integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije koja sada radi kao voditeljica radionica u Centru Prirodno roditeljstvo.  

Ova simpatična 41-godišnjakinja mama je troje djece: sin Teo ima 18 godina, kći Nika 12, a najmlađa Uma tri godine. "Uz Tea i Niku, moju djecu iz prvog braka, i Umu, koju imam u braku sa sadašnjim suprugom, tu je i 13-godišnja Nicole, moja pokćerka, suprugova kći iz prvog braka", kaže Jane. Pitali smo je kako su stvari koje je naučila tijekom edukacije za terapeuta utjecale na njezine odnose s djecom.

Mama s 23, 28 i 38 godina

"Kad sam upisala svoju bazičnu, četverogodišnju edukaciju u Centru za integrativni razvoj, moja su djeca imala sedam i dvije godine. Motivirala me najviše potreba da bolje upoznam sebe. Iako sam imala sređen život, htjela sam više za sebe i za svoju djecu. Znala sam da im onakva ne mogu dati sve što bih htjela. Kroz edukaciju, koja je trajala ukupno devet godina, dobivala sam nove informacije i percepcija mi se mijenjala i kao roditelju i kao osobi. Postalo mi je jasnije što su i zašto moja djeca prolazila u nekim kritičnim situacijama, poput Teove duge i dramatične prilagodbe na vrtić. To je bilo bolno za mene kao majku, ali i olakšanje jer sam naučila što moja djeca stvarno trebaju od mene", odgovorila je te dodala kako je Teo, kojeg je rodila s 23 godine, bio izuzetno zahtjevno i senzibilno dijete. 

"Ja sam bila mlada, neiskusna i nesvjesna kako nisam baš dobro emocionalno posložena i Teo mi je bio veliki izazov. Nika se rodila pet godina poslije kao najbolje dijete na svijetu, nije bila zahtjevna i voljela je puno spavati. Podizati nju bilo je pjesma. Kad sam rodila Umu, Teo je imao 15, a Nika 10 godina. Imala sam tone informacija više, godine iskustva sa starijom djecom, bila svjesna sebe, svojih potencijala i mogućnosti, ali i ograničenja kao roditelj.

Uz Umu sam mogla pratiti i namirivati (više ili manje uspješno) njene primarne potrebe, ne dovodeći u sumnju svoj dar za prirodno roditeljstvo. Sada vidim da sam taj prirodni osjećaj imala i uz prvo dvoje djece, no on se često kosio s ustaljenim normama i savjetima koje sam dobivala iz okoline, pa sam ga ignorirala. Uma je u tom najranijem periodu od mene mogla dobiti prisutnost nenadmašivo bolje kvalitete nego starija djeca. Zrelost i iskustvo tu su odigrali veliku ulogu, ali i svjesnost i moj odnos sa suprugom", kaže Jane, koja smatra da je partnerski odnos pun emocionalne podrške i prisutnosti, sa svim usponima i padovima jednog klasičnog odnosa, dobra baza za podizanje emocionalno zdravog djeteta.

Bliskost s 18-godišnjim sinom

S obzirom na tako različitu dob djece, zanimalo nas je kako se Jane snalazi u različitim fazama u kojima se djeca trenutno nalaze, i koji su joj sada najveći izazovi.

"Teo je sada maturant, još uvijek je potrebit i senzibilan, izuzetno inteligentan, duhovit, zabavan, empatičan, odgovoran kada to treba biti, i neodgovoran kada to ne treba, lijen kada mu se da biti lijen i vrijedan kada želi, nekad tako lijepo vlada svojim emocijama, a ponekada se čini da one vladaju njime... Prolazili smo buru adolescencije, i vjerojatno će biti još odjeka, ali ono što mi je najbitnije je da on zna da sam uvijek, ali baš uvijek tu za njega. Izuzetno mi je bitno da se osjeća osjećenim. Svaka situacija, bilo da nosi pozitivnu ili negativnu konotaciju, prilika je za popravak, za postavljanje boljeg i kvalitetnijeg odnosa. S Teom je dubok emocionalni razgovor i podrška nešto što njegov sustav jednostavno treba i to je način na koji mi njegujemo i produbljujemo naš odnos", ispričala nam je Jane.

Odgoj sigurnih djevojčica

Za kćer Niku, koja je upravo ušla pubertetsko razdoblje, kaže da je potpuno drugačija, još od rođenja. "Nika je temperamentna, radoznala, nasmijana, pametna, odgovorna. S njom duboki emocionalni razgovori ne pale. Ona voli direktnost i praktičnost. S njom se sve rješava u hodu, ona je beskrajno rasplesana i izuzetno joj je u ovom trenutku bitna blistavost vlastitog osmijeha i kose i pristaju li joj tenisice uz vestu. S Nikom se uživa i razgovara kroz njene idole i ideale koji će trajati još koji mjesec, pa onda sve ispočetka, kako i dolikuje jednoj skoro trinaestogodišnjakinji.

Nika je izuzetno odgovorna u izvršavanju obaveza i drago mi je kada traži za sebe moju pažnju i prisutnost, kada ispred odgovornosti stavi svoju potrebu i ne ustručava se tražiti. Drago mi je vidjeti da traži za sebe, nije joj lako, ipak je srednje dijete, dovoljno velika i dovoljno mala. Drago mi je da unatoč mojoj zauzetosti poslom i čestoj odsutnosti traži sa sebe, traži mamu kakvu ona treba, traži ono što joj je potrebno da bi se osjećala dobro. A meni je drago da to možemo pronaći i kroz zabavan razgovor i kroz biranje krpica u šopingu", kaže Jane kroz smijeh.

Za najmlađu Umu smatra da je najbolje prošla jer je u najranijem razdoblju, kada je to najpotrebnije i kada se stvara baza, dobila namirenje svojih primarnih potreba u optimalnoj mjeri, dobila je prisutnost i zrcaljenje. "Uma je prekrasna trogodišnjakinja koja obožava plesati i pjevati, crtati i igrati se u parku. Upravo se beskrajno zaljubila u svog tatu koji joj je podrška i partner u igri, osoba koja je uvijek tu za nju, sposoban na iskreni kontakt iz srca, i malo manje sposoban za podnošenje njenog nezadovoljstva i vike. Tata koji uskače kada mama nije baš dobro i onda kada je dobro, tata koji ima kapaciteta za glupiranje i veselje. Iako smo odnedavno zbog posla na dvije adrese, mi u Zagrebu, on u Rijeci, i viđamo se samo vikendima, jednakim intenzitetom smo oboje tu za nju. Dobila je dobru bazu koju ne mislimo zanemariti, a ova udaljenost nam je samo izazov da i joj dalje dajemo sve što joj je potrebno za zdrav razvoj", priča mama o svojoj trogodišnjakinji koja zrači sigurnošću i radošću.

'Nikad nije kasno za popravljanje odnosa'

Iako smatra da starija djeca nisu tako dobro prošla u najranijem periodu, Jane koristi svaku priliku za popravak: "Iako sustav više nikada neće imati istu receptivnost kao u najranijem periodu, i sada popravci čine bitne pomake. Popravak je svako povezivanje iz srca, svako namirenje primarne potrebe, svako prepoznavanje djeteta, zrcaljenje njegovih emocija i uspostavljanje kontakta. Popravak je izuzetno bitan baš kod 'loših' situacija i događaja. Kada dijete dobije potvrdu da je voljeno, bitno, da vrijedi samim time što postoji, bez obzira koliko je sposobno ili nesposobno nešto učiniti, da su njegove emocije vrijedne jer su njegove, da je viđeno i prihvaćeno bez obzira na sve."

Za odnos sa svojom pokćerkom Nicole, koju opisuje kao supersenzibilnu, inteligentnu i introvertiranu, kaže da joj je poseban izazov: "To je odnos u kojem sam roditelj, a to nisam, odnos s kojim sam dobila potpuno nove spoznaje i moram priznati proširila horizonte. Užitak mi je i zadovoljstvo biti mama i pomajka toj prekrasnoj i tako različitoj djeci, zadovoljstvo mi je biti dio njihovih života i izuzetno me vesele sve buduće situacije, bolje ili lošije gdje se u praksi i na djelu odnosi mogu učvršćivati i graditi sa svakom situacijom ponovno i ponovno. U tome i jest ljepota", zaključuje Jane.

Radionice za mame i bebe

Na rad u Centru Prirodno roditeljstvo motivirala ju je želja da drugim roditeljima približi svoje iskustvo i spoznaje da metode odgoja koje su široko rasprostranjene ne čine ništa dobro za njihovo dijete, da zastarjele bihevioralne pedagogije i psihologije ne dovode do razumijevanja djeteta, njegovog doživljaja svijeta i primarnih potreba, već do kratkoročnog cilja promjene neprimjerenog ponašanja, što dugoročno može ostaviti vrlo neugodne posljedice. Koliko dobrobiti donosi svjesnije, prisutnije i podržavajuće roditeljstvo pokušat će približiti i kroz nove radionice 'Prirodno roditeljstvo u praksi za mame i bebe', na kojima će se družiti mame s bebama od rođenja do 18 mjeseci. "Bit će to mjesto za druženje i prilika za nove kontakte i ponznanstva, mjesto podrške mamama s bebama u naručju, gdje uz ples i glazbu, razvojno poticajne igre za bebe i praktična iskustva za mame, dajemo prostor i za razgovor i opuštanje. U prosincu imamo dvije promotivne besplatne radionice 9.12. i 16.12., a nastavak slijedi u siječnju, nakon praznika, kada započinjemo i s Prirodnim roditeljstvom u praksi za djecu od 18 mjeseci do 4 godine s roditeljima", najavila je Jane Kramar.