Poruka trenerice koju svaki roditelj na tribinama mora čuti
Dječji sportovi danas su postali prava avantura. Svaki vikend utakmice, ponekad i dvije, tu su i turniri... Nerijetko se čini kao da obiteljski život stane jer se sve vrti oko sportskih obaveza najmlađih. Roditelji su posvećeni, navijaju iz sveg glasa, ponekad se čak i previše unesu i prije nego što shvate, počnu vikati s tribina kao da je finale svjetskog prvenstva.
Zvuči poznato? Nisi jedini. Jedna mama čak je priznala da se uhvatila kako viče na utakmici svoje šestogodišnje kćeri iako je znala da to nije baš najbolji primjer.
Srećom, postoje treneri koji znaju kako ovakve situacije okrenuti u priliku za rast – ne samo djece, nego i roditelja.
Jedan takav video postao je viralan na Instagramu. Trenerica odbojke Katelyn Sallee snimila je iskren razgovor s roditeljima svoje ekipe – i jasno im dala do znanja da su na tribinama da podrže, a ne da preuzmu ulogu trenera.
“Na tribinama ima puno trenerskih komentara,” kaže Katelyn, trenerica i voditeljica kluba FCA Force Volleyball iz Sjevernog Kentuckyja.
Imitirala je zvukove i komentare koje najčešće čuje od roditelja tijekom utakmica. Iako zna da su ti komentari motivirani željom da se pomogne djeci, ističe da to djeci baš i ne pomaže.
“Ono što njima stvarno treba je da ih mama ili tata podrže riječima: ‘Bravo, super pokušaj! Ajmo, idući ćeš pogoditi!’ Trebaju više toga. Dakle, neka energije bude, dapače, često to i tražim ali pazimo da je usmjerena na prave stvari. Može? Volim vas, stvarno!”
U opisu objave pojasnila je zašto su ovakvi razgovori toliko važni.
“Na jednom turniru ove godine, došle su nas bodriti dvije moje bivše igračice iz srednje škole. Primijetile su koliko su naši roditelji uključeni – puno navijanja, ohrabrivanja, ali i ‘trenerskih’ komentara i frustracije... Bez da sam ih išta pitala, povukle su me sa strane jer su bile zabrinute.”
Rekle su joj kako se i same sjećaju tog osjećaja. Kad si mlad, tek učiš igru, i s tribina osjećaš ogroman pritisak. A ono što im je tada najviše trebalo bila je podrška, povjerenje i prostor da pogriješe i nauče.
“Kao trenerica i kao mama, razumijem. Teško je ne uplitati se. Želimo da naša djeca uspiju, lako nas ponesu emocije. Ali ako nam je stvarno stalo do njihovog rasta, ne samo kao sportaša, nego i kao osoba onda im moramo dati prostor da uče, griješe, da ih treneri vode i da pokušaju ponovno.”
Roditelji u njenom klubu potpisuju i pravila ponašanja, ali Katelyn kaže da to ništa ne znači ako se ne stvore i trenuci iskrenog podsjećanja i odgovornosti.
“Ovaj razgovor nije bio lagan, ali bio je potreban i vodili smo ga s ljubavlju, jer to je najbolje za sve uključene.”