Porod iz tatine perspektive: Neću zaboraviti taj dan...
Svaka obitelj ima svoju jedinstvenu priču o dolasku bebe na svijet! Porod nije čarobno iskustvo samo za mame nego i za tate. Iako ne rađaju, emocije kroz koje prolaze dok su u rađaoni s partnericama toliko su intenzivne da ih pamte cijeli život. Biti prisutan u prvim trenutcima dolaska djeteta na svijet zaista je neprocjenjivo. Neprocjenjivo je i biti podrška ženi u tom jedinstvenom i važnom životnom trenutku. U današnje je vrijeme sasvim uobičajeno da budući tate prate svoje partnerice kroz porod.
Otac dviju kćeri, Marijan Perković, za missMAMU je opisao svoje iskustvo s poroda. Njegova će te priča inspirirati, razveseliti i nasmijati, a ako te taj važan događaj tek čeka sigurni smo da će ti iskustvo ponosnog tate Marijana biti uzbudljivo, poticajno i osnažujuće.
Tatina priča s poroda
"Nekako s proljeća, sav sam ti od ludila..." bio je hit kojega sam namjerno pjevušio trudnoj suprugi kada smo se tog proljeća "dogovorili" kako ću joj biti najveća, najbolja, naj-sve podrška u trenutku dolaska na ovaj svijet naše druge kćerkice! Za prvu me ne pitajte, jednostavno ne stigoh.
Totalno uplašen, prestravljen tom ishitrenom odlukom, iz dana u dan kako se termin približavao, jednostavno nisam mogao vjerovati kako sam uopće pristao na to. A kako nikada ne kršim obećanja, jednostavno sam čvrsto vjerovao kako će od dotadašnjih 9 mjeseci trudnoće, moja supruga biti fenomen i nositi naše čudo od kćerkice, bar još toliko vremena. A kad se samo sjetim nas, pripadnike "jačeg spola" na onim tečajevima pripreme. Ne mogu zaboraviti ta prestravljena lica i te "upomoć" poglede, dok su naše žene i buduće majke s toliko pažnje upijale apsolutno sve, sve o čemu se pričalo i smatrale to "tak normalnim". Gdje smo, tu smo - iz te kože se ne može! Ok, pomislih, ja mogu!
I došao je taj dan. Zaboraviti neću taj 4. kolovoza... Znakovito ili ne, ali u nedjelju prije spavanja moj prvorođenac - premila moja klikne na telki program na kojem svira "Nedostaješ mi ti i ove noći" i ona skače, pleše, smije se uz gromoglasne poklike i pljesak trudne majke i čagu ćaće svoga. Ni slutili nismo kako je baš ta pjesma najavila dolazak sestrice! Probudi me u noći Kikolo moja i kaže: "Mislim da upravo dolazi!"
Nije niti izgovorila, sjedio sam već u auto i krenuli smo put Petrove ( Bogu hvala da nisam zaboravio trudnu ženu). Kako, kojim putem, niti sam ne znam, samo me pred rađaonom zaustavio mrki pogled tete "Bič Božji" i poslao me da odmorim pola sata i da se kao tek tad vidimo! Kao inače u takvim "stresnim" situacijama, trčim bezglavo amo-tamo, izađem na pustu Petrovu i nevjerojatno - osluhnem tišinu... Čudnovat vjetar "promrsi" mi šesnaest dlaka na visokom čelu i iskreno - osjetim nekakvu blagost, nekakvu ljepotu i neopisivu sreću!
Cijelom ulicom trešti moj mobitel, Kiki iz petnih žila vikne: "Možeš doći!" Jurim i naravno komentiram teti na porti kako me ipak mora pustiti u rađaonu puno prije nego je ona mislila! Zafrknem nosom pobjedonosno, uletim u zagrljaj samo mojoj Kiki... Ne sjećam se ničega, sjećam se, ali sada doista nije ništa drugo bitno, nego trenutak kada vidim koliko trud(ov)a, snage i ljubavi je trebalo da "ono što je nedostajalo ove noći" u Milinoj pjesmi, stvarno dođe...
I još se nečega sjećam - zagrljaja i šaputanja žene, majke, kraljice: "Bio si super! Hrabar! Ne moraš se zamarati, sljedeći puta ostani slobodno s djecom doma. Mogu ja sama."
S veseljem te pozivamo da nam se pridružiš na velikom finalu izbora Super Tate 2022. godine! Na završnom eventu koji će se ove godine održati u Z centru u Zagrebu, u subotu 19.03, od 9:30 h, proglasit ćemo pobjednika i uručiti nagrade koje je osigurao Pepco.