"Poput mnogih roditelja, i ja sam se prije nervirala oko dječje prehrane, osobito dok sam imala samo jedno dijete. Sad, ne znam jesam li dostigla neki zen ili jednostavno dvoje djece ne ostavlja više toliko vremena za promišljanje o tome tko je i koliko čega jeo, ali više se uopće ne opterećujem time što su jeli. I, da, stvarno ima dana kad jedu bolonjez za doručak, ručak i večeru! Ima dana kad cvile i zanovijetaju da neće jesti, da im ne paše ovo ili ono, a ja kažem - ne moraš. Ne brinem se sve dok vidim da se lijepo i dobro razvijaju i dok je generalna slika da jedu ok i da ne jedu gluposti", kaže nam mama dvoje predškolaca Antonija Bilić Arar, autorica gastro bloga finepapice.net, koja će svoje recepte od sada dijeliti i u kolumni na Klokanici. 

Tijekom posljednjih 12 godina, ova 36-godišnjakinja bila je novinarka i urednica na nekoliko vodećih domaćih portala, a u zadnje vrijeme fokus joj se prebacio s Internet novinarstva na Internet marketing i trenutno je freelance specijalist za Internet marketing. 

Više vremena za djecu i kuhanje

"Taj fleksibilniji posao ostavlja mi konačno ipak nešto više vremena za djecu, a i za svakodnevno kuhanje. Osim u digital, zaljubljena sam i u knjige i hvatam svaki slobodan trenutak za čitanje. Logično, volim kuhati, a i gurman sam, što znači da volim fino jesti i gušt mi je okupiti ljude oko stola, bila to obitelj ili prijatelji", rekla nam je o sebi Antonija, koja sa suprugom Ivanom ima dvoje djece, šestogodišnju Doru i dvoipolgodišnjeg Damjana. O njima kaže:

"Dora je crnokosa brbljavica i frajerica, društvena, znatiželjna, aktivna. Uvijek ima sto pitanja i zanimljive komentare na sve. Otvorena je i neposredna i uvijek osvaja simpatije. Osim princeza i vila, u posljednje vrijeme je fascinira znanost i eksperimenti. Voli crtati i bojati, izrađivati stvari... Najesen kreće u školu i mislim da zapravo još nismo ni mi ni ona svjesni kolika će nam se promjena dogoditi. Damjan je donedavno bio jedno mirno i razumno biće, ali u posljednje vrijeme čak i njega pere 'terrible two' pa je počeo pokazivati karakter", smije se Antonija te za svog sina dodaje da je jako mazan, da je fasciniran autima i poznaje skoro sve marke i modele, a u posljednje vrijeme je jako zainteresiran za puzzle i knjige.

Realna slika roditeljstva

U društvu s njima, svatko primijeti kako se brat i sestra dobro slažu, a Antonija komentira da se zaista vole, iako uz tu ljubav dolazi i puno prepiranja, natezanja i ponekad svađa. "Dora uživa kao starija sestra jer mu ona sve pokazuje, objašnjava, uči ga, ali nije baš tolerantna kad je ne sluša", priča kroz smijeh njihova mama.

Na pitanje što joj je najvažnije u majčinstvu, Antonija odgovara: "Teško mi je govoriti samo o sebi kao o mami, odnosno roditelju, jer Ivan i ja zapravo jednako sudjelujemo u odgoju - postoje neka sitna mimoilaženja i nekad se moramo dogovarati, ali skupa smo u svemu i nastojimo djeci posvetiti maksimalno vremena koliko je moguće uz poslove i svakodnevne obaveze. Rekla bih da imam jedan realan pristup roditeljstvu i moje prijateljice koje su djecu dobile nakon mene vole se sa mnom savjetovati i pričati o roditeljstvu jer znaju da će dobiti pravu, a ne uljepšanu sliku stvari.

Da, djeca su divna i obožavam ih i nekad ujutro jedva izađemo iz kreveta i počnemo se spremati za posao i vrtić jer se jednostavno ne možemo prestati maziti. Ali, ima dana kad stalno netko plače, vrišti, kad ne mogu obaviti najjednostavniju obavezu jer uvijek netko zaziva 'Mama, mama' ili se svađaju pa treba intervenirati ili imaju neke nerealne zahtjeve i kad poželiš iskočiti iz kože i žudiš za samo pola sata mira. Nekad žudiš za samo pola sata sna više jer ta djeca cijede iz nas i zadnji atom snage, psihički smo i fizički iscrpljeni, ja se pošteno nisam naspavala već 6 godina! Uvijek, bez zadrške i osjećaja krivnje, pričam o tome kako je roditeljstvo naporno, bar dok su djeca mala, nesamostalna i najvećim dijelom ovisna o našoj brizi, i koliko me ponekad znaju izluditi."

Pobornik zdravorazumske prehrane

Budući da je u ovoj priči ipak glavna tema hrana, pitamo Antoniju koliko je ona važna u njezinoj obitelji i što najčešće jedu?

"Hrana je meni i mužu jako važna, oboje smo gurmani i volimo fino jesti. Ja uživam u kuhanju, volim isprobavati nove recepte, ali i čitati i informirati se o raznim pristupima prehrani, tehnikama pripreme jela, namirnicama, nutritivnim svojstvima... Nakon dosta lutanja i koketiranja s različitim pristupima hrani, zaključila sam da je najbolja - zdravorazumska prehrana. Ne volim termin zdrava hrana jer mislim da ništa nije samo po sebi zdravo ili nezdravo.

Zbog toga moji klinci smiju sve probati, mnoge stvari koje jesu realno nezdrave ili ja znam da im je sastav katastrofalan im dopustim s vremena na vrijeme, s tim da pričamo o tome kako to ima puno šećera ili umjetnih boja koje našem tijelu ne trebaju pa zato to ne jedemo često. Općenito, imam pravilo da ne nudim slatkiše, smokije, junk, ali ako baš inzistiraju da nešto žele - dobit će, ali dozirano. Iz iskustva, barem kad su moja djeca u pitanju, oko tog doziranja onda ni nema puno muke, jer kako nisu navikli da se nešto jede često i nisu često u doticaju s tim proizvodom, niti ne traže često, jednostavno se ne sjete", kaže Antonija, koja je posebno ponosna što njezina djeca jedu sve.

"Jednom sam pitala Dorinu tetu u vrtiću kako jede, a ona mi je odgovorila kako je Dora jedna od rijetke djece koje pojedu sve što se stavi pred nju i srce mi je bilo veliko k'o kuća tad. Ja običavam reći da se kod nas doma jede i tofu i slanina, i žganci i amarant, i pileća i miso juha - dakle, ne držim se pravila nekog načina prehrane, zagovornik sam što raznolikije hrane i od svakog od načina prehrane - koji dolaze i prolaze kao i modni trendovi ponekad - uzmem ponešto, upoznam nove namirnice, jela, načine kuhanja i uvrstim to u našu svakodnevicu. Mojoj djeci mlijeko dolazi u raznim varijantama - kravlje, kozje, zobeno, rižino, sojino, kokosovo - sve je to njima mlijeko i pije se ono kojeg već ima kod kuće", opisuje.

Bolonjez je ipak broj jedan

Svjesna je, kaže, da će djeca narasti i doći u fazu kad će okretati očima na njezine krem juhe od povrća i kad će im omiljena jela biti pomfrit i hamburgeri, ali smatra da je bitno da kod kuće od malih nogu dobiju temeljne dobre navike kojima se onda jednom, kad faza pobune prođe, mogu vratiti.

Koja im je sada omiljena hrana, zanimalo nas je.

"Oboje su ludi za tjesteninom i svim varijantama crvenih mesnih umaka, s tim da je bolonjez broj jedan i to bi mogli jesti svaki dan. Vole još i juhe, najčešće su to jednostavne krem juhe od povrća, iako je Dori omiljena klasična mesna juha, koju ona zove juha od rezanaca. Damjan bi se prodao za jogurt i sir, a Dora za - pržene bademe. Vole i sve pržene sjemenke pa će čak i neko ne baš omiljeno jelo pojesti ako ga posipam prženim sjemenkama. Damjan može pojesti neograničeno puno štrudle od jabuke, a Dora baš nije od kolača, njezin omiljeni desert je sladoled", kaže nam ova simpatična mama.

Brzi ručak za djecu

Na svom blogu finepapice.net, kojeg piše od početka 2013., objavljuje recepte i savjete za prehranu djece.

"Sve što pokazujem na Papicama je autentično, ono što stvarno jedemo, nije aranžirano niti posebno kuhano ili fotografirano za blog. Uglavnom slikam doslovno jelo stavljeno na stol, a često se jelo još puši u mobitel kojim slikam ili netko viče da bi papao i kad će ručak. Ta autentičnost ima veze s tim da želim pokazati da se može fino i dobro jesti svaki dan te da ne namećem mamama s malim bebama i djecom slike neke nedostižne savršenosti jer često čujem od roditelja s malom djecom da im je životni tempo takav da jednostavno ne stignu kuhati. Posjetiteljice su to prepoznale i jedna od pretraga kojom najčešće dolaze na moj blog je - brzi ručak za djecu", kaže Antonija, čiju ćete kolumnu s receptima uskoro moći pratiti na Klokanici!