Bila sam mlada i prilično neiskusna kad sam rodila prvo dijete. Kad prevrtim film unatrag, ne mogu, a da se ne nasmijem nekim situacijama u kojima sam se tada našla tapkajući u mraku neznanja i straha od toga da nešto ne zabrljam. Jedne je večeri moj  tek nekoliko tjedana star sinčić povraćao u mlazu dok ga je suprug držao u naručju, a ja sam samo skoknula do toaleta. Tek što sam ušla u toalet začula sam panične povike: "Dolazi brzo, povraća!"

Suprug se strašno uplašio gledajući kako slapić tekućine suklja iz usta našeg djeteta i ukočeno ga držeći molio me da ga preuzmem. Onako prestravljeni prepucavali smo se kako i što učiniti, a moj mi je majčinski instinkt govorio da djetetu ne odgovara hrana koju je netom prije pojeo. Dojila sam ga uz dodavanje dohrane, pa sam pomislila da je možda tako reagirao zbog miješanja tvorničke mliječne formule i mog mlijeka. Cijelu sam noć bdjela nad njim i nisam se usudila zaspati. Idućeg dana bilo je sve u redu, kao da se ono nikad nije dogodilo.

Komedija, drama, očaj i neizmjerna sreća

No to je bio tek početak. Uskoro su uslijedile nove epizode čas komedije, čas drame, trenutaka očaja i trenutaka neizmjerne sreće.

Kad je malenom izbijao prvi zubić (naravno, mi nismo naslućivali da bi mogla biti riječ o zubiću) plakao je dva sata bez prekida. Ja sam ga u panici spremila za Hitnu i izluđivala supruga rečenicama tipa: "Što ako je nešto ozbiljno? Što bi mu moglo biti? Da nije bruh, da nisu grčevi? Kako da znam što ga boli kad mi ne zna reći? Što ćemo sada?".

"Smirit ćemo se i nećemo postavljati dijagnoze. Prestat će, možda je samo pospan!", umirivao me suprug. Ali, utješiti zabrinutu majku nije uopće lagan posao.

Dok smo se tako izmjenjivali u nošenju i ljuljanju, maleni je napokon usnuo i konačno smo nakratko odahnuli. Sljedeće jutro sam prilikom hranjenja žličicom osjetila da zapinjem za nešto i na moje iznenađenje naletjela na prvi zubić. Koje je to ushićenje bilo! Malo drečavo čudo dobilo je svoj prvi zub. Suprug je na to konstatirao ako izbijanje svakog narednog zuba bude popraćeno takvim ekscesom bit će primoran odseliti kat niže.

Dječje bolesti i besane noći

Ali to je bila tek uvertira u nešto još gore i strašnije za nas. Uslijedile su dječje bolesti; viroze s proljevom i povišenom temperaturom, upale grla i uha, kožne alergijske reakcije i slično. Opet besane noći pune strepnje, brige i mantranja "to će proći, bit će sve dobro".

Prvi djetetov pad na glavu nismo baš dobro podnijeli. Kad mu je kao u nekom crtiću doslovno iskočila loptica na čelu od udarca, suprug me uvjerio da to ne prestaje rasti, a ja sam sva u šoku izvadila iz zamrzivača smotuljak zaleđenog mesa i pritisnula djetetu na tu izbočinu. Moja bolja polovica me uvjeravala da ću time samo pogoršati stvar, a maleni je vrištao iz svega glasa.

Na našu i djetetovu sreću loptica nije narasla već se smanjivala i već kroz nekoliko trenutaka sinčić je veselo trčkarao kuhinjom nesvjestan prijašnjeg događaja.

Šok - komadić breskve iz kompota

Sljedeći šok je uslijedio kad se moj tada dvogodišnji sin zagrcnuo komadićem breskve iz kompota. Iako sam mu sve uvijek sjeckala na manje komadiće, nekako je mojom nesmotrenošću uspio ugurati više komada u usta, pa se pritom nakašljao i stao bespomoćno hvatati zrak. Užasan osjećaj paralizirao mi je cijelo tijelo. Našom brzom intervencijom uspjeli smo izbjeći scenarij iz noćne more. Breskve u kompotu bile su izbačene iz našeg jelovnika narednih nekoliko godina. Znate li što napraviti ako se dijete počne gušiti komadićem hrane?

Taj živahni dječarac unatoč našoj prvotnoj šlampavosti izrastao je u mušičavog tinejdžera. S troje djece danas smo kud i kamo opušteniji, vještiji, iskusniji, ne damo se lako iznenaditi i izbaciti iz takta, iako klinci uvijek nađu načina da te uzdrmaju. To im je posao, rekli bi stari.

Što bih poručila onima koji će tek postati roditelji? Na primjer, neka se ne srame pogrešaka jer kroz njih će i naučiti. Zatim da ne brinu što mnogo toga ne znaju, jer put roditeljstva je prepun prepreka i učit će usput. Kasnije će imati pregršt materijala da se dobro nasmiju svojim lapsusima.