Pismo mojoj bebi: Majčinstvo je kad nekome zauvijek pokloniš svoje srce
Za moju bebu,
Kad sam bila trudna s tobom i ti si rasla u meni... tvoje je srce bilo u meni. Moje je srce bilo soundtrack za tvoj život u razvoju. Ali kad si došla na ovaj svijet, čini se kao da mi je srce izašlo s tobom. Činilo se kao kad sam pogledala u tvoje oči da sam vidjela sebe, vidjela sam tvog oca, vidjela sam najveću ljubav naših života.
Nisam samo na dan kad si rođena primijetila taj osjećaj ekstremne, nadmoćne ljubavi. Vidim ga i osjećam ga svaki dan. Vidim to kad me gledaš umornim očima, znajući da je jedino mjesto na kojem se želiš odmoriti su majčine ruke. Osjećam to kad hodamo zajedno i tvoja ruka dosegne moju; tvoji sićušni, debeljuškasti prsti isprepleteni s mojima.
Vidim to kad znam da radiš nešto što me čini ponosnom kad kažeš: "Mama, pogledaj ovo! Pogledaj me, mama! Mama, zar ovo nije cool?!" Osjećam to kad mi kažeš da me voliš više od zvijezda i planeta zajedno. Vidim to i osjećam to cijelo vrijeme, na mnogo načina...zato što imaš moje cijelo srce.
Imaš moje srce kad odem na posao i odvojene smo dio dana. Kad vjerujem nekome da te čuva. Neki dani prolaze tako brzo, dok si mi druge cijeli dan na pameti - tijekom sastanaka, pisanja e-mailova, davanja zadataka i pitam se jesi li sada sretna, jedeš li dovoljno, nedostajem li ti kao što ti meni nedostaješ.
Imaš moje srce kad hodam prema autu nakon što te ostavim u školi. Kad tvoji učitelji paze na tebe i kad te uče nekim stvarima umjesto mene. Kada se učiš prijateljstvima i važnim osjećajima, bez mene. Kad radiš na tome da postaneš neovisna od mene, dok ja radim da bih se osjećala ugodno s malo neovisnosti od tebe.
Ti imaš moje srce dok postaješ svakim dan sve više ti. Dok pokušavaš shvatiti što radiš i što ti se ne sviđa, u čemu si dobra i što nije za tebe. Pokušavaš definirati sebe, a ja ti pokušavam dati prostor koji ti je potreban da to učiniš.
Imat ćeš moje srce zauvijek, ne radi se samo o posudbi za ove godine kad me toliko trebaš. Bit će tvoje ostatak naših života. Čak i kad "ostariš i preseliš u novu kuću", kako kažeš, naša srca će biti povezana.
Uzet ćeš moje srce sa sobom kad odeš na fakultet
Kad biraš predmete koje želiš učiti i ljude s kojima želiš izlaziti. Osjetit ćeš moje srce čak i ako si miljama daleko. Nadam se da ćeš to najviše osjećati kad ti nedostaje dom ili kad trebaš hrabrosti učiniti pravu stvar.
Povest ćeš moje srce na avanture. Na putovanjima s prijateljima ili putovanjima u inozemstvo. Kad tražiš odgovore ili se nadaš smjeru. Nadam se da će te pobjeda voditi dugo nakon što si napustila moju utrobu, kad si izgubljena ili sama ili trebaš osjetiti moju prisutnost čak i ako nismo fizički zajedno. Uzet ćeš moje srce sa sobom kada se preseliš u veliki grad ili u drugu državu ili možda samo ulicu dalje. Kad stvaraš dom i gradiš vlastitu obitelj. Nadam se da ćeš osjećati moje srce unutar tih zidova i u životima ljudi s kojima si ih odlučila ispuniti.
Dala sam ti svoje srca jer je to dužnost majčinstva. Ali i zato što je za mene bilo tako prirodno.
Koliko god moje srce kuca da bi održalo moj život, kuca i za tebe. Da ti pokažem svoju ljubav, da ti dokažem svoju predanost, tako da znaš da ću uvijek biti ovdje. Možeš li mi nešto obećati, dušo?
Imaš moje srce. Zato te molim da budeš nježna prema njemu
Ti si moje srce. Zato te molim da se brineš o njemu.
E. E. Cummings je jednom napisao: "Nosim tvoje srce sa sobom (nosim ga u svom srcu), nikad nisam bez njega (gdje god idem, ideš i ti, draga moja)."
Znaj da, pošto si mi dala čast majčinstva, ovaj odnos je povezao naša srca zauvijek. Uvijek ću biti s tobom, a ti ćeš uvijek biti sa mnom - bez obzira na to koliko smo stare ili koliko smo udaljene. Bez obzira na to što nam život predbaci ili koliko težak život može biti - oboje možemo naći utjehu u spoznaji da će naše srce uvijek biti jedno. Ti si jedina koja zna kako moje srce zvuči iznutra, a ja sam jedina koja zna kako nositi tvoje.