Analizom DNK muškarac iz Varaždina je utvrdio utvrđeno nije biološki otac djetetu (7) za koji je cijelo vrijeme mislio da mu je sin. Čak je zadnjih pet godina plaćao alimentciju za njega. To zapravo ne čudi jer neke statistike pokazuju da je u Hrvatskoj "pogrešnih" očeva otprilike pet posto, a realno je da čak 6 posto očeva u Hrvatskoj zapravo nisu biološki očevi. Podaci o neslaganju u očinstvu Hrvatsku stavljaju u europski prosjek, iako jug Velike Britanije od tih podataka znatno odskače. Tamo čak 30 posto očeva nisu biološki tate svojoj djeci. Najmanji problem imaju Švicarci jer je kod njih samo 0,8 posto neslaganja DNK u očinstvu.

Provjera očinstva u zadnjih deset godina, zahvaljujući DNK analizi, toliko je pojednostavnjena i postala je dostupna svima. Također je jeftina i pouzdana, da se sve više očeva odlučuje za nju. Ali i majki.

'Muž mi ne vjeruje da je dijete njegovo'

Zamjena beba u rodilištima

Naime, znanstveno istraživanje koje su prije šest godina proveli  Medicinski fakultet u Osijeku i privatni Forenzički laboratorij Genos, a objavili su ga u uglednome međunarodnom časopisu Journal of Forensic Science otkrio je tajnu hrvatskih rodilišta - majke su zbog zamjene beba odgajale tuđu djecu. Istraživanje DNK parova roditelja i djece je provedeno u sklopu potrage za nestalima u Domovinskom ratu, a nitko ne zna kako su se zamjene dogodile.

U Hrvatskoj čak troje djece od njih tisuću nisu biološka djeca svojih roditelja. Točnije, čak su tri majke od njih tisuću iz rodilišta otišle s pogrešnim djetetom i to nikad nisu doznale.

Oko 3500 članova obitelji žrtava rata sudjelovalo je u identifikaciji. Riječ je bila o ženama koje su tražile nestale muževe pa su sa svojom djecom radi toga svi dali DNK. Dio njih pristao je da se podaci iskoriste za studiju o utvrđivanju roditeljstva. Od ukupno 815 parova majka-dijete, u tri se slučaja majčin DNK nije podudarao s djetetovim. Točnije, njezino je dijete biološko dijete neke druge majke.

Budući da su nakon rezultata studije njezini sudionici šifrirani i strogo anonimni, pretpostavlja se da je riječ o djeci rođenoj 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, kad su standardi u rodilištima bili znatno niži. Pouzdano se zna da je sve troje djece starije od 50 godina.

"U svojih 35 godina staža ne sjećam se da je neko dijete otišlo iz rodilišta s roditeljima koji nisu njegovi. Znalo se događati da u rodilištu majci donesu dijete koje nije njezino. Primjerice, rodila je muško, a na dojenje joj donesu žensko. No takve su se pogreške odmah korigirale", ispričao nam je svojedobno dr. Jozo Blajić, ginekolog s dugogodišnjim iskustvom u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj.

Greške su moguće i kod umjetne oplodnje

Dr. Blajić smatra da bi podatke iz studije koja je dala šokantne rezultate trebalo uzeti s određenom rezervom te kroz stručnu raspravu vidjeti o čemu je zapravo riječ. Sad su kontrole u bolnicama mnogo strože. Dijete nakon vaganja i pranja odmah dobiva narukvicu i gotovo je nemoguće da majka iz bolnice izađe s tuđim djetetom. Osim ako netko pobrka narukvice, što je, kažu liječnici, nezamislivo. 

"Otkad ja radim, postoje i narukvice. Dakle, u praksi su sigurno posljednjih 40 godina. Danas je doista nemoguća zamjena djece", smatra dr. Blajić.

Budući da je u bivšoj državi prvo dijete iz epruvete rođeno tek 1983., može se isključiti mogućnost da je pogreška nastala pri umjetnoj oplodnji. U svijetu je bilo takvih slučajeva, a događalo se da netko u laboratoriju zamijeni embrije. Općenito je moguća i namjerna manipulacija jajnim stanicama, odnosno da netko od ginekologa namjerno oplodi ženu tuđom jajnom stanicom, a da ona to ne zna. Treća je mogućnost da su majke u studiju svjesno uključile posvojenu djecu ili djecu svojih supruga iz prijašnjeg braka. No ta je varijanta malo moguća jer je riječ o traženju nestalih ljudi, kad različit biološki materijal nema nikakvu vrijednost.

A obitelji su tražile svoje nestale... slika slavonskih zamijenjenih beba ipak se ne može, smatraju stručnjaci, preslikati na cijelu Hrvatsku isključivo zato što još nije utvrđeno što se konkretno dogodilo u tri sporna slučaja. Ipak, slični su uvjeti 50-ih i 60-ih godina bili u svim hrvatskim rodilištima. Ne isključuje se mogućnost ni da su slične pogreške bile moguće i poslije, pa i danas. Iako je zamjena beba u rodilištu mnogim roditeljima nezamisliv i strašan scenarij, pravo je pitanje određuje li naše roditeljstvo broj identičnih gena ili količina ljubavi

Odgoj djeteta i život u obitelji važniji je od biologije

Pojam roditeljstva vrlo je složen i često ljudi zaboravljaju da je socijalno roditeljstvo, odnosno činjenica da dijete živi s nekim roditeljem mnogo važnije od biološkog roditeljstva, kazao nam je jednom prilikom prof. dr. Gordan Lauc, vlasnik privatnoga Forenzičkog laboratorija Genos. 

Uloga tate u razvoju djeteta

Prof. dr. Lauc ističe kako rezultate provedene studije ne treba preslikavati na cijelu Hrvatsku jer se zbog ustrojstva studije nije moglo utvrditi je li koja majka zbog neznanja dovela, primjerice, posvojeno dijete. U svijetu su se, prisjeća se prof. dr. Lauc, događali propusti i pri umjetnoj oplodnji.

Tako je u Velikoj Britaniji 2009. godine bijeli par nakon umjetne oplodnje dobio crne blizance jer je netko u laboratoriju zamijenio embrije. Laboratorij Genos najčešće se bavi utvrđivanjem očinstva. Današnji DNK testovi roditeljstva neprocjenjivo su važni. Prije se očinstvo dokazivalo godinama ili desetljećima, kaže prof. dr. Lauc te savjetuje svima koji dolaze na test očinstva da u slučaju neočekivanih rezultata potraže psihološku pomoć. U Hrvatskoj se DNK utvrđivanje očinstva ili majčinstva može obaviti u DNK laboratorijima medicinskih fakulteta u Osijeku, Splitu i Zagrebu te u laboratoriju Genos.