Nadamo se da se neće ovdje naći onih koji će se naći uvrijeđeni šalom, jer to je samo i isključivo šala. No, postoji ona neka izreka, nazovimo je tako, koja kaže: „Djeca su kao palačinke – prvo je uvijek malo čudno“. I na to će se nasmijati gotovo svaki roditelj dvoje ili više djece. Ali što ako drugo dijete ne stigne i to dijete ostane jedino dijete u obitelji?

Svatko zna za sebe 6 razloga zašto je dobro imati samo jedno dijete – da, nekima stvarno tako odgovara

To ne znači apsolutno ništa, kao što niti ona šala ne znači ništa i nije isključivo pravilo. No, poslužilo je kao uvod za temu o odgoju jedinaca.

Dakle, šalu na stranu - odgoj jedinaca može predstavljati poseban izazov za roditelje, budući da nemaju prethodnog iskustva koje bi ih vodilo, kao niti kasnije svojevrsnu ravnotežu koju može pružiti drugo dijete. Važno je prepoznati greške koje rade i nastojati ih ispraviti, i to je ključno za poticanje zdravog i uravnoteženog razvoja jedinaca.

Jedno od ustaljenih mišljenja kad su jedinci u pitanju je ono da su jedinci razmaženi i da se teško socijaliziraju. To su mitovi, naravno, ali moguće je da roditelji jednog djeteta lakše rade neke pogreške  koje mogu utjecati na odgoj, a mogu se pokušati ispraviti.

Evo kojih je 7 pogrešaka najčešće rade roditelji jedinaca.

1. Pretjerana zaštita

Pretjerano štićenje je jedna od najčešćih pogrešaka u odgoju jedinaca i često je razlog nedostatak braće i sestara s kojima bi podijelili pažnju. Kako bi izbjegli situacije koje nisu ugodne za dijete, roditelji preuzimaju na sebe napraviti ono što bi dijete moglo učiniti samo. Pretjerana zaštita djeteta od svake moguće opasnosti može imati negativne posljedice i ograničiti njegovu neovisnost i autonomiju. Pretjerano štićenje djeteta može se prenijeti skroz na odraslu dob i dolaziti do izražaja kroz neutemeljene strahove.

Rješenje: Djetetu treba dopustiti da samo istražuje i doživljava svijet, uz odgovarajući nadzor, ali i slobodu. Ključ je pronaći ravnotežu između sigurnosti i mogućnosti. Treba pružiti sigurno okruženje, ali u isto vrijeme potaknuti dijete da istražuje i suočava se s izazovima primjerenim dobi. To će pomoći djetetu da razvije vještine rješavanja problema i samopouzdanje, a dobro će utjecati i na društvene vještine, neovisnost i otpornost.

2. Nerealna očekivanja

Ovo je još jedna uobičajena pogreška u odgoju jedinaca - roditelji imaju nerealna očekivanja o djetetovom postignuću i ponašanju, što stvara neugodne i nepotrebne pritiske. Očekivanje da budu najbolji u školi, sportu, glazbi i drugim područjima uzrokuje kod djeteta pretjeran napor koji se pretvara u stres i tjeskobu.

Rješenje: Važno je imati na umu da svako dijete ima svoje talente, snage i slabosti. Dati djeci priliku da istražuju svoje interese i razvijaju svoje vještine vlastitim tempom ključno je za zdravo roditeljstvo. Dijete treba podržati i proslaviti njegova postignuća i trud. Važno je da odrastaju u okruženju u kojem se cijeni ono samo zbog onog što jest, a ne ako ispuni želje roditelja.

3. Nedostatak društvene interakcije

Bez braće i sestara jedinci imaju, objektivno, manje prilika za društvenu interakciju, pa tako i razvoj društvenih vještina s vršnjacima. U današnjoj utrci s vremenom, lako je nenamjerno pogriješiti i ne osiguravati djeci prostor za interakciju s drugom djecom. Socijalizacija djece ne ovisi o broju članova obitelji, već o situacijama kojima su izložena dok su s drugima, odnosu s roditeljima i u vrtiću/školi.

Rješenje: Roditelji jedinaca igraju važnu ulogu u olakšavanju interakcije svoje djece s drugima. Iako je naporno, važno je pronalaziti i osiguravati djetetu situacije u kojima će komunicirati s drugom djecom, poput aktivnosti nakon škole, igranja s prijateljima i slično. To će potaknuti razvoj komunikacijskih vještina, empatije i prijateljstva.

4. Previše aktivnosti

Nakon one prethodne točke, važno je znati da je bitna ravnoteža. Za razliku od prethodne pogreške, neki roditelji nastoje izbjeći usamljenost svog jedinca na bilo koji način, pa tako i osjećaju pritisak da ga što više zaokupe. No, ispunjavanje svake minute u danu nastavom i aktivnostima može iscrpiti dijete i ne ostaviti dovoljno prostora za igru, opuštanje, pa čak i dosadu.

Rješenje: Važno je pronaći ravnotežu između strukturiranih aktivnosti i slobodnog vremena. Neplanirano vrijeme im pomaže otkriti svoje interese, tako se lakše nauče samoregulirati i tolerirati dosadu. Djetetu treba odmor, zabava ili opuštanje bez smjernica ili pravila.

5. Nedostatak granica

U nekim obiteljima sa samo jednim djetetom postoji tendencija pretjeranog ugađanja djetetu kako bi se nadoknadilo odsustvo braće i sestara. Roditeljima je ponekad teško postaviti ograničenja ili nešto prešutjeti djetetu bez osjećaja krivnje. Iako je razumljiva želja da dijete uvijek bude sretno, nedostatak jasnih granica može imati negativne posljedice. Ako djeci uskraćujemo priliku da se nauče nositi s frustracijama i vježbaju samoregulaciju, to može utjecati na njihov razvoj.

Rješenje: Kako bi izbjegli ovu pogrešku, roditelji moraju preuzeti odgovornost za postavljanje jasnih, jednostavnih granica primjerenih dobi. Ova ograničenja nisu samo zdrava, već nude i sigurnost, organiziraju njihov svijet i potiču uravnotežen rast.

6. Ne poticanje na dijeljenje

Normalno je da jedinci osjećaju da je sve u domu njihovo i samo njihovo. Kako igračke tako i pažnja roditelja. Jedna od najčešćih pogrešaka u odgoju jedinca je ne naučiti ga da dijeli svoje stvari. Iako je istina da su mnoge stvari koje posjeduju samo njihove, važno je da oni razumiju da će postojati situacije u kojima će morati dijeliti. Trebali bi naučiti to činiti bez osjećaja obveze, biti fleksibilni i vidjeti prednosti toga.

Rješenje: Važno je od ranog djetinjstva djetetu usaditi vrijednost ljubaznosti prema drugima. Ako ima prilike za učenje i usvajanje tog s članovima obitelji ili vršnjacima u parku, to će djetetu pomoći da razvije empatiju i pripremiti ga na dijeljenje bez osjećaja obveze.

7. Nedostatak privatnosti

Ponekad roditelji jedinaca mogu činiti pogrešku narušavanjem njihove privatnosti. U svojoj želji da se uključe u sve aspekte djetetova života, ili prekomjernoj brizi za dijete, ponekad roditelji jedinaca ne znaju poštovati prostor svog djeteta.

Rješenje: Bitno je priznati ovu pogrešku i priznati djetetu pravo na vlastiti prostor i vrijeme te da donosi odluke, uvijek u granicama primjerenim njihovoj dobi.

Inače, jedinci se često suočavaju s mitovima koji ih označavaju kao problematične, sebične, usamljene, impulzivne, hirovite i introvertirane. Međutim, znanstvene činjenice govore drukčije: nije dokazana nikakva velika razlika između osoba koje imaju braću i sestre i onima bez njih. Psiholozi tvrde da sposobnost povezivanja s drugima, ekstrovertnost, inteligencija, autonomija i samokontrola ne ovise o veličini obitelji. Razvoj osobnosti kod djece složen je proces na koji utječu mnogi čimbenici, uključujući roditeljstvo i roditeljske odnose.

Sindrom jedinog djeteta Jesu li jedinci stvarno razmaženi ili je to samo mit? Evo kako ih odgajati da ne budu