'Molim vas, nikada nemojte komentirati težinu mog djeteta ili tuđeg djeteta'
Upravo je o ovoj temi iskreno progovorila jedna majka – Danielle Sherman Lazar, a njene misli prenosimo u nastavku.
“Tako je velika. Koliko je teška?"Ovo je pitanje koje mi je danas postavila dadilja djevojčice u ljetnom kampu moje kćeri.
Da, moja je djevojčica bila 'nadohvat' ruke. Baš u našoj blizini. Ima dvije godine i još uvijek ima 'kolute za plivanje' na rukama. Čula sam da oni obično odlaze kad bebe počnu hodati, ali kod moje kćeri su ostali još uvijek. Ima tri čvrsta koluta. Nekad ih je bilo šest, a sada smo na tri.
Ova dadilja, nije to rekla zlonamjerno. Samo smo ćaskale, jer smo obje uranile, a onda ovo pitanje. Od tada mi je to na pameti: “Tako je velika. Koliko je teška?" Ono što tražim i želim svima reći je sljedeće: Molim vas, molim vas, molim vas, nikada nemojte komentirati težinu mog djeteta ili tuđeg djeteta, a pogotovo to nemojte raditi pred djetetom. Moje dijete ima dvije godine i mislim da nije razumjelo, ali ima dva uha, i jako dobro čuje sve što osobe oko nje govore.
Mnogo toga shvaća, a jedini način na koji mogu dobiti dobru procjenu onoga što ona uzima k srcu je kada to ponovi. Ne treba mi ponavljanje ovih riječi, nikada. Sigurna sam kako moja kćer ne treba misliti kako je "tako velika", posebno ne sada, kada je tako krhka, ranjiva i mala.
Moj odgovor je sljedeći: zdrava je, sretna je i savršena! Njezina težina ne igra nikakvu ulogu! I sljedeći put kad mislite da je u redu komentirati nečiju veličinu ili težinu – nije! Dakle, nemojte to raditi. I vjerovali ili ne, nedostajat će mi ti koluti kad odu...Pokazat ću joj slike i reći joj kako je bila lijepa ... jer uistinu je.”