Ako si odrastao tijekom 70-ih ili 80-ih, vjerojatno se sjećaš djetinjstva koje je izgledalo prilično drukčije od današnjeg. Djeca su puno vremena provodila vani, roditelji nisu uvijek znali gdje su, a o nekim sigurnosnim pravilima koja danas uzimamo zdravo za gotovo nije se ni razmišljalo.

Generacija X odrasla je uz navike koje su tada bile sasvim uobičajene, ali današnjim roditeljima neke od njih zvuče gotovo nezamislivo. Evo osam stvari koje su nekad bile normalan dio djetinjstva.

dječje ludosti 9 stvari koje su radila djeca '90-ih, a današnji bi roditelji od njih dobili živčani slom

1. Igranje vani bez nadzora odraslihkdjetinj

Nekada je bilo sasvim uobičajeno da djeca izađu iz kuće i satima se igraju vani, bez roditelja koji ih stalno nadziru.

Danas je roditeljstvo znatno drukčije. Roditelji su više uključeni u svakodnevne aktivnosti svoje djece, a neki pritom postaju i pretjerano zaštitnički nastrojeni.

Socijalna radnica Cheryl Gerson upozorava da pretjerana zaštita može imati i svoje loše strane.

„Jesmo li otišli predaleko u pokušajima da djecu zaštitimo od svake frustracije, brige ili tjeskobe? Štitimo li ih toliko da pritom narušavamo njihovu emocionalnu otpornost? Djeca moraju naučiti da nije uvijek lako dobiti ono što žele”, istaknula je.

2. Vožnja automobilom bez pojasa i autosjedalice

Danas je teško zamisliti dijete u automobilu bez autosjedalice ili sigurnosnog pojasa, ali nekada je to bilo sasvim uobičajeno.

Djeca su se vozila na prednjim sjedalima, čak i kada su bila toliko mala da nogama nisu mogla dotaknuti pod. U nekim automobilima sjedila su i na pomoćnim sjedalima u prtljažniku, okrenuta prema vozilima iza sebe.

Sigurnosni propisi s vremenom su se znatno promijenili. U SAD-u su se tijekom 80-ih počeli uvoditi stroži zakoni o sigurnosnim pojasevima i dječjim autosjedalicama.

Istraživanja pokazuju da pravilno postavljene autosjedalice i druga dječja sigurnosna sjedala mogu smanjiti smrtnost djece u prometnim nesrećama za 70 do 80 posto.

3. Pasivno pušenje

Pušenje u zatvorenim prostorima nekada je bilo toliko uobičajeno da mu se gotovo nitko nije čudio.

Odrasli su pušili u restoranima, kafićima, pa i u vlastitim domovima, često u prisutnosti djece. Postojali su i odvojeni prostori za nepušače, ali oni nisu pružali osobitu zaštitu od duhanskog dima.

Tek su se tijekom 80-ih i 90-ih godina u SAD-u počele uvoditi strože zabrane pušenja na javnim mjestima, uključujući zrakoplove i ugostiteljske objekte.

4. Pijenje vode iz vrtnog crijeva

Tko je odrastao 70-ih ili 80-ih, možda se sjeća i ovog prizora. Djeca se igraju vani, ožedne, a umjesto da odu u kuću po čašu vode, jednostavno piju iz vrtnog crijeva.

Nije bilo boca s vodom koje se danas redovito nose u školu, na igralište ili trening.

Djeci je bilo važnije što prije utažiti žeđ i vratiti se igri nego prekidati zabavu odlaskom u kuću.

5. Vožnja bicikla bez kacige

Bicikli, role, skateboardi i sanjke bili su neizostavan dio djetinjstva, ali zaštitne kacige nisu bile nešto o čemu se posebno razmišljalo.

Djeca su se vozila biciklima i spuštala niz brda bez zaštitne opreme koja je danas uobičajena.

U SAD-u su se prvi zakoni o obveznom nošenju biciklističkih kaciga počeli uvoditi krajem 80-ih godina.

Danas mnogi roditelji inzistiraju na kacigi već pri prvim pokušajima vožnje bicikla ili romobila.

6. Samostalan odlazak u školu

Nekada nije bilo neobično da djeca sama odlaze u školu, čak i u vrlo ranoj dobi.

Mlađu djecu često su pratili nešto stariji prijatelji ili susjedi, a roditelji nisu nužno bili uz njih na svakom koraku.

Iako se djecu upozoravalo na opasnosti i razgovor s nepoznatim osobama, roditelji su im ipak dopuštali znatno više samostalnosti nego što je to danas slučaj u mnogim obiteljima.

7. Prehrana puna slatkiša i grickalica

Slatki napitci, industrijski keksi, grickalice i razne druge prerađene namirnice bili su čest dio dječje prehrane.

O tome koliko neka hrana sadrži šećera ili drugih sastojaka nije se razmišljalo na način na koji se razmišlja danas.

Današnji roditelji uglavnom više pozornosti posvećuju prehrani djece, među ostalim i zbog sve veće svijesti o alergijama na hranu.

8. Roditelji nisu uvijek znali gdje su im djeca

Možda je upravo ovo najveća razlika između nekadašnjeg i današnjeg djetinjstva.

Nije bilo mobitela, poruka ni aplikacija za praćenje lokacije. Ako su djeca trebala nazvati roditelje, morala su pronaći javnu telefonsku govornicu.

A ako nisu željela da roditelji znaju gdje su, nije ih bilo jednostavno pronaći, piše Yourtango. 

sjećaš li se ovoga Djeca 80-ih i 90-ih odrastala su drugačije: Ove su im navike pomogle razviti otpornost

*uz korištenje AI