"Nitko me nije pripremio na kaos, koji se dogodio kada sam s bebicom došla kući iz bolnice, gdje smo provele osam dana zbog infekcije i žutice. U bolnici je Eleonora idealno spavala i papala, no sve se promijenilo kada smo došle kući. Nije spavala po danu uopće, vrištala je čim nije bila na dojci, tijekom noći se isto prilično često budila i ja sam odjednom bila u panici. Stigli smo kući u subotu, u nedjelju je krenuo kaos, ja nisam znala boli li ju nešto, jesmo li nešto napravili krivo, vikend je, nemam koga pitati, panika je bila na maksimumu. Plače ona, plačem i ja", prisjetila se prvih i, kako kaže, najtežih trenutka majčinstva Nikolina Tarnovski, mama šestomjesečne Eleonore.

Sa svojom je kćerkicom idućih mjesec i pol dana provela na kauču, uz stalno dojenje i spavanja od samo desetak minuta, nekoliko puta dnevno. Iako je u početku mislila kako radi nešto krivo jer ne može umiriti svoju bebu, shvatila je kako se naprosto radi o prvim danima majčinstva.

Kako bi barem malo svojim kratkim iskustvom i savjetima pomogla mladim mamama, Nikolina je odlučila početi pisati blog Dojenjeito u kojem s čitateljima dijeli svoje muke, brige, ali i sve lijepe stvari s kojima se susrela nakon poroda. Kolumne ove mlade mame uskoro ćete moći čitati i na Klokanici.

Neutješno plakanje i nespavanje

Osim s neutješnim plakanjem i nespavanjem, Nikolina se mučila i s dojenjem, a na tu, drugu stranu dojenja, kaže, nitko je nije upozorio.

"Najveći izazov je bilo upravo dojenje. Trenutno je 'in' dojiti, i svugdje pišu samo kako je to prekrasno iskustvo, a drugu stranu nitko ne spominje. Meni iskreno nije tako prekrasno iskustvo, teško je, mukotrpno, u početku i bolno, djetešce je ovisno o vama 24/7 i bila sam u iskušenju tisuću puta da prijeđem na bočicu jer sam bila uvjerena da će mi onda dijete biti manje nervozno, da ću ja moći imati i malo vremena za sebe, i da će početi spavati po noći. Pogotovo jer sam vidjela kod svojih prijateljica koje su rodile u isto vrijeme da su sve polako, zapravo, relativno brzo odustale od dojenja iz raznih razloga. No, nikako se nisam mogla odlučiti za taj korak. Mlijeka sam imala, moja beba je naprosto obožavala dojenje i, iako sam već i kupila adaptirano mlijeko, nisam ga upotrijebila sve do njenog 4. mjeseca. Nisam odustala od dojenja, još se borimo, ali ja sam se malo opustila i ponosna sam što sam ovoliko izdržala“, iskreno priznaje Nikolina.

Ova diplomirana ekonomistica, koja inače radi u banci, smatra kako se žene previše napada stavom "moraš dojiti", a majke koje odustanu od dojenja naziva se čak i "nemajkama".

"Jedno je podrška dojenju, a drugo je doslovna diskriminacija nedojilja“, kaže mama šestomjesečne djevojčice te dodaje: "Što god mame odlučile, ono što je meni bitnije od odluke o dojenju je da mame maze i ljube svoje dijete svaki dan, svaki sat, i da mu sto puta na dan govore kako ga vole jer oni to osjete i shvaćaju bez obzira koliko majušni bili“.

Ta rečenica, nastavlja Nikolina, ujedno najbolje opisuje kakva majka želi biti.

"Želim da moje dijete u svakom trenutku života, bez obzira na to što mu život donese, zna da je voljeno, i da je mamin i tatin ponos, radost i da na nas uvijek može računati“, kaže Nikolina.

Trudnoća protekla idealno

Mlada mama otkrila nam je kako se u slobodno vrijeme voli kreativno izražavati jer ju to opušta. Oslikava maske, radi slike od školjki, oslikava namještaj i sve "što joj dođe pod ruku“, prema inspiraciji u datum trenutku. A Nikolinina najveća inspiracija trenutno je kćerkica Eleonora koja je na svijet došla nakon dvije godine braka sa suprugom Borisom.

"Oduvijek sam voljela putovanja tako da se nakon vjenčanja nismo odmah žurili s djecom. Odlučili smo prvo malo putovati, priuštiti si posjete 'gradovima snova' i nakon dvije godine odlučili smo da je vrijeme i za veliko putovanje u roditeljstvo“, objašnjava Nikolina.

Iako je bila spremna na mučnine i razne druge trudničke tegobe, Nikolina kaže kako je njezina trudnoća protekla gotovo idealno. Jedino što ju je pratilo tijekom cijele trudnoće jest konstantna upala mjehura i rinitis.

Budući da je sa suprugom donijela odluku kako će i on biti s njom u rađaonici, skupa su pohađali trudnički tečaj.

"Između ostalog, na tečaju je rečeno da kada nas uhvate trudovi nije potrebno dolaziti u bolnicu do 10 minuta razmaka, a s obzirom na to da su meni trudovi, kada sam ih počela osjećati, bili već na tri minute razmaka, odlučili smo da je vrijeme za pokret“, prisjeća se Nikolina. Iako su u bolnicu stigli u osam ujutro, u rađaonicu je ušla tek poslijepodne. Tada joj se pridružio i suprug Boris koji joj je, kaže, bio neopisiva podrška.

"Bilo je teško jer je bilo prilično dugo. U 20 sati prekrasnog sunčanog ljetnog dana stigla je naša princeza. Dobila sam ju odmah, onako natečenu, zbunjenu, preslatku. Bila je najljepša, ljubav naša malena. Iskoristili smo priliku i da ju tata prvi puta primi i mislim da je to za očeve doživljaj koji se ne može ni s čim mjeriti“, ispričala nam je Nikolina kojoj je na porodu rađena epiziotomija od koje se oporavljala tjednima.

Budući da je sa svojim suprugom oduvijek bila jako povezana i sve su radili skupa, Nikolina kaže da je još tijekom trudnoće odlučila da će pokušati učiniti sve da se suprug nakon dolaska bebice ne osjeća zapostavljeno. 

"Naravno da je to u početku iznimno teško jer se ne snalazite niti sa svojim malim klupkom, a kamoli stignete na ikoga još misliti od umora i brige da li sve radite kako treba, no pokušavam mu posvetiti barem par trenutaka svaki dan. Zato mi je bilo važno da, u trenutku kada su mi moju kćerkicu prvi puta dali u ruke, isto iskustvo omogućim i suprugu jer mi smo trojac i u svemu smo zajedno“, kaže Nikolina.