6 mudrosti kako partneru dočarati mentalni teret koji nosiš kao mama
Nije uopće upitno postoji li mentalni teret koji nose roditelji, onaj koji se ne vidi, a zahtijeva popriličnu količinu energije. Isto tako, nije – više – upitno da mame nose veći mentalni teret u obitelji. Iako o tome prije nismo razmišljali, o tom se sve više govori i sve više postajemo svjesni toga. Mame su sve više svjesne, a tate sve više to prihvaćaju. No daleko smo od idealnog...
Današnji dan obilježava se kao Svjetski dan mentalnog zdravlja majki, a mi smo zaključili da je to idealno vrijeme za naučiti kako partnerima dočarati taj mentalni teret koji nosimo. Zvuči vrlo jednostavno, ali – nije. Naime, u svakodnevnoj strci često jednostavno produžimo dalje bez objašnjenja i bez prilike da partneru dočaramo što taj mentalni teret znači.
Sve u svemu – ono što se događa mamama u glavama nije lako predstaviti niti doživjeti. No evo nekih savjeta kako partneru pokušati dočarati mentalni teret koji nose mame.
1. Prestani upravljati, počni prenositi
Sljedeći put kad ti partner kaže: "Samo mi reci što treba napraviti!" - nemoj to učiniti. Umjesto da dijeliš zadatke, predaj odgovornost. Između te dvije stvari je velika razlika, a možemo je ovako dočarati:
Delegiranje zadataka: "Možeš li spakirati dječje ručkove?" (To znači da i dalje moraš imati na umu da to treba napraviti.)
Prenošenje odgovornosti: "Sada si ti zadužen za školske ručkove." (To znači da mora planirati, kupiti i pakirati bez podsjetnika.)
Ako to zaista više nije tvoj zadatak, više ne bi trebala razmišljati o tome.
2. Koristi test "Bi li primijetio?"
Pitaj partnera: "Da te nisam podsjetila, bi li primijetio da je ovo trebalo napraviti?"
Ako je odgovor ne, to je dokaz da je to dio tvog mentalnog opterećenja. Nije stvar u tome tko što radi, već u tome tko je uopće odgovoran za primjećivanje da nešto treba napraviti. Ovo jednostavno pitanje mijenja razgovor s "Pomažem ti" (gdje si i dalje ti glavna na zadatku) na "Ovo je naša zajednička odgovornost."
3. Prestani kontrolirati kvalitetu
Jako je teško pustiti, pogotovo ako smo navikli raditi stvari na određeni način. Ali ako želiš mentalno olakšanje, moraš dopustiti partneru da preuzme punu odgovornost za zadatke. Samo zapamti da ako nešto radi drugačije, to ne znači da to radi krivo.
- Ako zaboravi spakirati užinu? Dijete će naučiti pitati ga sljedeći put.
- Ako kupi „krivu“ marku tjestenine? Ništa se neće dogoditi.
- Ako ima drugačije viđenje vremena za spavanje? Djeca će preživjeti.
Kad svime pokušavaš upravljati, to samo pojačava ideju da si i dalje glavna, što je upravo ono što pokušavaš promijeniti.
4. Dočaraj opterećenje u stvarnom vremenu
Jedno je objasniti mentalno opterećenje, a sasvim drugo natjerati partnera da ga doživi, osjeti. Pokušaj prepričati ono što se događa u tvom mozgu jedan dan - naglas. Za svaki mentalni zadatak koji obradiš u mozgu, reci:
"U redu, moram potvrditi dolazak na rođendan, ali prvo moram provjeriti kalendar i trebala bih poslati poruku mami slavljenika da vidim može li ići s njima."
"Moram isprazniti perilicu posuđa, ali prvo moram oprati lonce, i oh, skoro smo ostali bez deterdženta za pranje posuđa."
"Moram nas naručiti kod pedijatra, ali moram provjeriti kojim danima mogu lakše kombinirati sa školom, i oh, moram provjeriti trebam li nešto od papira dostaviti u vrtić."
"Upravo sam se sjetila da moramo odmrznuti piletinu za sutra, ali moram provjeriti i jesmo li ostali bez mlijeka."
Neka i drugi čuju tvoju "mentalnu gimnastiku" u stvarnom vremenu. To može puno dočarati.
5. Pusti da se stvari (malo) raspadnu
Često preuzimamo sve na sebe zato što se bojimo da je alternativa tome – potpuni kaos. Ali ponekad je najbolji način da se dokaže da teret postoji - prestati ga nositi.
- Nemoj podsjećati partnera na račun koji treba platiti.
- Nemoj pakirati dodatne pelene u torbu.
- Nemoj pratiti dječje dnevne obveze. Kada stvari krenu krivim putem, odupri se porivu da to popraviš. Neka i partner osjeti mentalni teret na djelu. Ne radi se o kažnjavanju, već o tome da baciš svjetlo na tvoju stvarnost.
6. Uspostavi sustav (kako praćenje svega ne bi bio samo tvoj zadatak)
Kad tvoj partner postane svjestan tereta, uspostavi sustav koji se ne oslanja na tebe da njime upravljaš. Na primjer:
- Otvori obiteljski kalendar (koji svi provjeravaju, ne samo ti).
- Pristup "podijeli pa vladaj" (npr. jedan roditelj se bavi školskim stvarima, drugi upravlja sastancima).
- Tjedna provjera (u svrhu zajedničkog planiranja zadataka, umjesto da ih ti nosiš u glavi cijeli tjedan).
- Ne podsjećaj, ne provjeravaj dvaput i ne nadgledaj sustav. Ako to i dalje činiš, teret se zapravo ne dijeli.